“Heraklit Mračni u hrvatskom školstvu” naslov je knjige zadarskog profesora Nikice Simića, koja je u utorak predstavljena u Gradskoj knjižnici Zadar.
Osim autora na predstavljanju su bili i zadarski sveučilišni profesor Igor Radeka kao recezent, kao i njegov kolega sa Sveučilišta, profesor i sociolog Krešimir Krolo.
Knjiga je namijenjena obrazovnim vlastima, roditeljima, učenicima, studentima. Nastojala se skrenuti pozornost čitatelja na loše stvari u obrazovnom sustavu. Napisana je u dva djela, u prvom se daje zanimljiv pristupobrazovnim pitanjima, djetinjstvu autora, osobnim iskustvima. Djelo je pisano dinamično, autor putuje iz sadašnjosti u prošlost, govori iz različitih perspektiva, sebe kao učenika, roditelja, profesora, ravnatelja.
Djeca nit vodilja
– Moja priča krenula je davno, kad sam bio jako ljut. Ispred sebe sam imao obrazovnu strategija od 2005. do 2010., nacionalni kurikulum. Počeo sam za svoju dušu komentirati i potekla je ideja o priči o školstvu. Nit vodilja cijelog djela bila su djeca, ona su bila dominatna u mom životu, i moja, i ja kao dijete, i moji učenici, o početku nastajanja knjige kazao je Simić.
“Hraklit Mračni u hrvatskom školstvu” nastalo je iz nemoći, bijesa.
Priča se počela razvijati u raznim smjerovima, a autor ističe kako se, ako se želi nešto postići mora ući u um djeteta i skrenuti ga tamo gdje ono može, a ne mora ići.
– Nisam želio ljudima soliti pamet. Morao sam tražiti mudrosti na koje sam ja reagirao, nisam ništa izmislio. Heraklit nije mračan, on je čovjek koji govori ono što je vidio. Ako želimo nešto postići moramo puno raditi. Fascinantan je element moći. S te pozicije sam pokušao moć elaborirati, nisam dokučio bit, ali je navodno primarna ljudska potreba. Imam osjećaj da bahatost koju vidimo na svakom mjestu proizlazi iz nekog čudnog osvješćivanja moći koja dolazi iz politike. Morao sam tim ljudima reći, znamo tko ste, vi upravljate našim životima, ali morate mi reći što radite. Stvaramo neku klimu, reforme, za koga?, pita se Simić.
– Djecu ćemo obrazovati, za koga? Djeca bježe odavde, viču da ne vole školu, da idu! Četrdeset posto mladih je bez posla, od toga polovica visokoobrazovanih, moram ljudima to reći. Govorilo se o ovome na puno načina, ali ako napravimo malo cirkusa, pa će valjda imati odjeka, kaže Simić.
Simić oštro kritizira vlasti u obrazovanju koje reforme provode, kako ističe, licemjerno.
– Ovo što nam predstoji, po mojoj procjeni, bit će gadno za Hrvatsku, ostat ćemo bez djece. Ako ih i odškolujemo. Ne možeš pisati obrazovnu strategiju bez gospodarske, bez obzira o kojem je ministru riječ. U redu, odškolovati ćemo djecu, a gdje ćemo ih zaposliti, pita Simić.
Beletrističko i stručno
Igor Radeka, sveučilišni profesor naglašava kako je ovo djelo neobična kombinacija beletrističkog i stručnog.
– Sustav obrazovanja u nekim je djelovima dobar, ali u pojedinim zastario i traži ozbiljne strukturne promjene. Na njih čekamo već 20 godina, ali nikako da se dogode. Kolega Simić u tom je djelu govorio prije svega s pozicije nastavnika, profesionalca. Govorio je o svom životu, svojoj djeci i mladim ljudima koje je prije svega odgajao, potom i obrazovao, rekao je Radeka.
Dominatna je njegova pomoć u odgoju i obrazovanju učenicima. Problemi u sustavu školstva između učenika i nastavnika. Vidi se kako je krenuo u ovo iz potrebe da mijenja taj odnos, a ne da upravlja mladim ljudima.
– Knjiga je zanimljiva jer pokazuje, vrlo rijetko prisutno u javnosti, zanimljiv odnos prema odgoju i obrazovanju, kritički. U drugom djelu raspravlja o reformama koje nismo imali u školstvu u posljednjih 25 godina. Složen je to segment o kojem ovisi i razvoj modernih društava, smatra Radeka.
Djelo je pisano jednostavnim jezikom, namijenjeno širokoj publici, tematizira aktualne probleme u hrvatskom obrazovnom i odgojnom sustavu.
