ZADAR- Nakon teksta o Nauta Lamjani kojeg smo prenijeli s portala Poslovni.hr, a u kojem stečajni upravitelj Alein Khan javno optužuje sindikalnog povjernika Marija Koštu koji “sa svojim žalbama usporava izlazak iz stečaja”, dobili smo pisanu reakciju Košte, koju prenosimo u cijelosti:
Pošto me „desantni” stečajni upravitelj Khan, opetovano neopravdano napada dužan sam njemu i javnosti ponoviti neke činjenice, jer on očito ide na to da će se zaboraviti što je bilo, kako je izrežiran stečaj i koja je njegova uloga u tome.
Činjenica je da je sudsko – redarstvenom akcijom „Lamjana” odnosno pomorsko -kopnenim desantom jakih snaga MUP-a, g.Khan instaliran za stečajnog upravitelja.
Ponavljanje je majka znanja, zato krenimo „ab ovo”:
Prema Zakonu o stečaju, da bi se pokrenuo stečaj moraju biti ispunjena dva nužna uvjeta: račun tvrtke mora biti blokiran duže od 60 dana i tvrtka mora biti prezadužena. U slučaju Naute Lamjane oba ova uvjeta su od strane Uprave i bivših vlasnika, a sada većinskih vjerovnika, lažirana. Prvi uvjet blokada duža od 60 dana izvedena je tako da je novac od dvije naftne platforme koje su bile na vezu u brodogradilištu (ukupno oko 50 tisuća USD mjesečno) usmjeren na račune drugih tvrtki, a ne brodogradilišta. Tako je od blokade računa (lipanj 2011.) do otvaranja stečaja (listopad 2011.) „skriveno” oko 1,2 milijuna kuna prihoda Naute Lamjane. Stečaj nad brodogradilištem je otvoren 12.10. 2011., zbog nemogućnosti plaćanja 172 tisuće kuna. Samo dan prije toga 11.10.2011. vlasnicima platformi na vezu u Lamjani su ispostavljena dva računa ukupnog iznosa 48 tisuća eura (cca 380 tisuća kuna), tako da ih ne plate Nauti Lamjani već „prijateljskoj” tvrtki preko koje se je prao novac.
Sam taj inicijalni dug od 172 tisuće kuna, zbog kojeg je pokrenut stečaj, je lažiran. Radi se o čistom mafijaškom reketu koji je Nauta Lamjana mjesečno plaćala vlasniku – investicijskom fondu Jupiter Adria (sada iO Adria AG). Formalno je to fakturirano kao neke savjetničke usluge (odgovorno tvrdim nepostojeće) i mjesečno je iznosilo oko 40 tisuća kuna. Za 4 takve neplaćene fakture koje su dostigle iznos od 172 tisuće kuna pokrenut je stečaj. Koliki je bio razmjer tog vlasničkog reketa vidi se po tome što je 2008. godine Nauta Lamjana za te nepostojeće usluge isplatila vlasniku Jupiteru 1.689.147,92 kune – mjesečna rata bila je 152.500,00 kuna. Godine 2009. isplaćeno je 1.080.952.23 kune. Naravno ovo je bilo moguće, jer su imali u NL svog direktora koji je ovjeravao i plaćao ove lažne fakture. Poznata izreka „lakopotpisujućeg” direktora je: “Znaš da ja uvijek malo uštipnem”. Slična pogubna praksa je bila i s kreditima – NL zatraži od vlasnika milijun kuna kredita, vlasnik velikodušno da dva milijuna. Milijun se sljedeći dan vrati vlasniku „na crno”, a NL se, naravno, tereti za dva milijuna kuna (po „Maminjovu” modelu). Na takav način su kroz NL provučeni deseci milijuna kuna.Taj direktor je i odveo tvrtku u stečaj te i dan danas vodi NL u stečaju što znaju svi u Zadru osim DORH-a i Trgovačkog suda. Uostalom i prekjučer je (25.08.2015.) s gosp. Khanom opet bio u brodogradilištu.
I onda „desantni” stečajni upravitelj kaže da su radnici prije tražili sve veća prava i malo radili i da je zato firma otišla u stečaj. Što on zna kako je prije bilo u brodogradilištu? Zna ono što mu je rekao ovaj „lakopotpisnik faktura i kredita” s kojim je šetao po brodogradilištu i koji ga je postavio za stečajnog upravitelja (njegove riječi).
Drugi uvjet za stečaj, prezaduženost tvrtke također je lažiran:
Prilikom otvaranja stečaja direktor pod kaznenom odgovornošću stečajnoj sutkinji daje izvješće o financijskom stanju tvrtke. Direktor je tada izjavio da je dug oko 70 milijuna kuna, a potraživanja neznatna, oko mijun kuna. Nema nikakve provjere da li su te tvrdnje istinite. Na temelju izjave direktora stečajna sutkinja je zaključila da je tvrtka prezadužena. Pošto je i prvi uvjet, blokada računa duža od 60 dana, bio ispunjen sutkinja je otvorila stečajni postupak nad NL.Vjerovnici su prijavili potraživanja i priznat je dug od 73 milijuna kuna. Od toga je najveći dio 56 milijuna kuna bilo takozvano razlučno pravo Erste banke. Ta banka dala je kredit od 7,5 milijuna eura sestrinskoj tvrtki NL -Vrtovima sunca iz Orašca kod Dubrovnika. Kao osiguranje tog kredita upisane su brojne hipoteke Jupiterovih tvrtki. Među ostalim upisana je hipoteka na zemljište u vlasništvu NL koje je izvan pomorskog dobra.
Temeljem te hipoteke Erste banci je priznato razlučno pravo u iznosu od 56 milijuna kuna. Prema Stečajnom zakonu pravne radnje od kojih tvrtka nije imala koristi mogu se pobijati. Jasno je da NL nije imala nikakve koristi od toga što je druga tvrtka dobila kredit od 7,5 milijuna eura. Zbog toga je prvi stečajni upravitelj, po odobrenju stečajne sutkinje, pokrenuo sudski postupak za pobijanje tog razlučnog prava od 56 milijuna kuna.
„Desantni” stečajni upravitelj preuzeo je dužnost u travnju 2014. godine. Teško je izdvojiti koji je njegov potez „briljantniji” i korisniji za NL, izdvojit ćemo „top tri poteza”:
1. – par dana nakon dolaska poslao je pismo u Ministarstvo pomorstva da se koncesija
na pomorskom dobru prenese s NL na tvrtku M-Inženjering iz Rijeke. Dakle
tražio je da se najveća vrijednost koju tvrtka, koja mu je dana na upravljane, ima –
koncesija, prenese na drugu tvrtku.
Ovo je srećom spriječeno, jer je DORH ukazao na nezakonitost cijelog postupka
prijenosa koncesije. Po Khanu i mentorima koncesija bi bila na drugoj pravnoj
osobi i prestao bi razlog postojanja NL.
2. – odmah po stupanju na dužnost gosp. Khan je tražio da se obustavi postupak
pobijanja razlučnog prava od 56 milijuna kuna. Srećom stečajni upravitelj ne može
sam obustaviti postupak, jer kao i za pokretanje, treba suglasnost stečajnog suca,
tako da od obustave nije bilo ništa.
U međuvremenu je završen prvostupanjski postupak i sud je utvrdio da taj dug od
56 milijuna kuna ne postoji. Presuda još nije pravomoćna, čeka se odluka
drugostupanjskog suda.
3. – najavio je likvidaciju NL s datumom 1.lipnja 2014. Mentori su ga brzo ušutkali
kad su shvatili da bi time izgubili koncesiju na pomorskom dobru, jer ako firma ne
radi koncesija se oduzima
Dakle prema prvostupanjskoj presudi dug NL u stečaju više nije 73 milijuna kuna, već 17 milijuna kuna.
U međuvremenu je NL stečaju (gosp. Khan) pokrenula parnicu protiv Republike Hrvatske, zbog pomorskog dobra. Radi se tome da je prije desetak godina Republika Hrvatska dio brodogradilišta koji je bio u vlasništvu NL proglasila pomorskim dobrom. Ovom parnicom se od RH traži obeštećenje u iznosu od 135 milijuna kuna.Neizvjesno je kako će se ova parnica odviti, hoće li biti odštete i kolika će biti. Međutim nameće se pitanje kako je gosp. Khan uopće znao za to pomorsko dobro i na čiju je sugestiju pokrenuo parnicu protiv RH. Jasno je da je to bivši direktor koji de fakto vodi stečaj, Khan je samo izvršitelj.
Zašto je onda prilikom otvaranja stečaja zatajen taj potencijalni prihod od 135 milijuna kuna? To je 8 puta više od 17 milijuna kuna, koliki je stvarni dug i jasno je da se onda ne može govoriti o prezaduženosti i ne bi bilo razloga za stečaj.
Zašto najedanput žurba s izvlačenjem NL iz stečaja. Javnosti je već prezentiran e-mail u kojem direktorica Jupitera kaže: „Nauta Lamjana je u stečaju, mi smo ga pokrenuli … cilj nam je da se uz pomoć stečajnog upravitelja riješimo radnika…. onda mi izvlačimo firmu iz stečaja..”.
Očito je na djelu taj scenarij. Od 75 radnika ostalo je samo 25 i svi imaju ugovor na mjesec dana. Kad firma izađe iz stečaja nikome ne mora biti produžen ugovor.
Već je rečeno da je prvostupanjskom presudom poništen dug od 56 milijuna kuna. U međuvremenu je nekom virtuoznom bankarskom akrobacijom taj dug od Erste banke preuzela Marina Preko ( Marina Preko ima godišnji bruto prihod 3 milijuna kuna, gubitak 1,7 milijuna kuna, imovine nemaju, rade na pomorskom dobru i onda dobiju kredit od 56 milijuna kuna od iste banke kojim otkupljuju to potraživanje ??? – ne spava samo DORH, nego i HNB). U zahtjevu za sazivanje Skupštine vjerovnika koji je predan Trgovačkom sudu stečajni upravitelj Khan je izložio osnove stečajnog plana. Između ostalog kaže da će tim planom priznati dug Marini Preko, a oni će to pretvoriti u vlasnički udio ??? Zašto im priznati ono što je već prvostupanjskom presudom poništeno???
Jasno je da bi takav stečajni plan prošao na Skupštini vjerovnika jer prije pravomoćne drugostupanjske presude Marina Preko ima 80% glasova, a zajedno sa bivšim vlasnicima preko 90% glasova. Kako se uopće smiju donositi važne odluke na Skupštini vjerovnika ako je 80% potraživanja, a time i glasova upitno.Do pravomoćne presude treba biti „status quo”. Zašto se najedanput bivšim vlasnicima žuri izvući firmu iz stečaja? Vjerojatno da se amortiziraju i otupe istrage zbog kriminala prije stečaja i u stečaju. Društvo je žedno dobrih priča, a izlazak iz NL iz stečaja bi bila sjajna vijest i pomoglo bi da se kriminal pomete pod tepih. Dok traje stečaj NL kontrolira Skupština vjerovnika, stečajni upravitelj i stečajni sudac. U slučaju izlaska iz stečaja sve kontrolira stari – novi vlasnik investicijski fond iO Adria AG. To znači da bi u slučaju dobivene parnice protiv RH cjelokupna odšteta od 135 milijuna kuna sjela na račun NL. Vlasnik bi donio odluku da se to podijeli kao dividenda i sasvim legalno maznuo tu lovu i narugao se svima i radnicima i Državi u kojoj je to moguće. Dakle tvrtka koja je otjerana u stečaj zbog 172 tisuće kuna najedanput ima 135 milijuna kuna na računu! Hipotetski, ali moguće.
Retorika stečajnog upravitelja se potpuno promijenila. Sada priča da je to perspektivna firma pred kojom je svjetla budućnost s puno posla i radnih mjesta, uvjet je izlazak iz stečaja, a to sprečava sindikalac Košta stalnim žalbama. Time me nastoji oblatiti pred radnicima i javnošću.
Marijo Košta
