Uvijek mi je drago vidjeti s koliko ljubavi se Zadrani sjećaju moga oca. Pogotovo u Zadru, jer kad god pričam s nekim, bio mlađi ili stariji, svi se prisjećaju nekih stvari o ocu, bilo priča koje su im pričale starije generacije ili ljudi koji su sami to proživjeli s njim. Tako da uvijek osjećam neku vrstu radosti i ponosa, rekao nam je sin Krešimir Petar Ćosić.
Krešimir mlađi u igranom filmu “Bit ćemo prvaci svijeta” glumio je vlastitoga oca koji je 1970. godine sa svojim suigračima na Svjetskom košarkaškom prvenstvu u Ljubljanu osvoji prvo zlato za bivšu državu.
To je bilo jedinstveno iskustvo, jer se nikada nisam bavio ničim sličnim. Trebalo se naviknuti na dugačke dane snimanja, drukčije je od bilo kojeg drugog posla. radi se po 12 sati dnevno, a i ekipa je drukčija. A, košarku sam uvijek rekreativno trenirao. Evo prošlo je par godina od zadnjega treninga. Uvijek sam igrao, ne samo na način da se možda povežem s ocem, nego da se i nečim konkretnim bavim, da nisam samo za kompjuterom, rekao nam je Krešin sin.
Njegova majka Ljerka kao i inače je sretna kada god dođe u Krešin grad, jer kako kaže, Krešo se Zadru uvijek vraćao ma gdje god bio. Vrlo impresivno. Sretna sam kad vidim ovu djecu, koja igra košarku, a bila bih jako sretna da Zadar vrati košarku na onaj nivo koji ja znam dok je još Krešo igrao. Da to bude onako, kako je on mislio da treba biti. Isto tako nadam se iskreno da Krešo još uvijek živi među ljudima, da mladi ljudi bez obzira što ga nisu poznavali i vidjeli kako igra, da su to ipak čuli od svojih starijih koji su ga poznavali, rekla nam je Krešina supruga Ljerka.