Trgovački sud u Zadru prije nekoliko dana donio je presudu prema kojoj su stepenice koje vode na trg ispred crkve Svete Marije definitivno vlasništvo Benediktinskog samostana sv. Marije, a ne Grada Zadra.
Grad Zadar lani je, podsjetimo, ustao vlasničkom tužbom protiv zadarskih benediktinki zbog utvrđenja prava vlasništva nad stepenicama koje su bile upisane kao vlasništvo Benediktinskog samostana sv. Marije.
U svojoj tužbi Grad Zadar je tvrdio da je vlasnik čest. zem. 10003/3 k.o. Zadar, površine 95 metara četvornih, a riječ je o točno sedam stepenica ispred crkve sv. Marije. Grad Zadar tvrdio je da je vlasništvo nad njima stekao građenjem, pa je od benediktinki zahtijevao da to i priznaju te da se kao vlasnik stuba u zemljišne knjige upiše Grad Zadar, a ne Benediktinski samostan. Tražili su također da troškove sudskog postupka u iznosu od 25 tisuća kuna snose benediktinke.
Međutim, Trgovački sud u Zadru odbio je njihovu tužbu, kao i sve njihove zahtjeve i presudio u korist koludrica, pa tako stepenice i dalje ostaju u vlasništvu samostana.
Jesu li stube po kojima Zadrani svakodnevno prolaze vlasništvo Grada ili benediktinki, nikog baš puno ne zabrinjava, dokle god se preko njih može slobodno prolaziti i dok netko, ne daj Bože, ne uvede naplatu prolaska preko njih. Tim više se nameće pitanje što je to nagnalo Grad da tuži benediktinke s kojima su u posebno dobrim odnosima, a s gradonačelnikom svake godine slave i rođendan časne majke Anastazije Čizmin. Razmjenjuju se darovi i cvijeće, a onda u isto vrijeme od Grada dobiju tužbu za stepenice na koje se Grad želio uknjižiti.
Doznajemo kako je kao glavni argument za tužbu Grad Zadar priložio sudu zapisnik o parcelaciji iz 1980. godine kojeg je potpisao mons. Pavao Kero. Prema tom dokumentu stepenice su bile otcijepljene od matične parcele, odnosno cjelokupnog kompleksa samostana i crkve, pa je Grad Zadar predložio upravo mons. Keru da to kao potpisnik zapisnika i posvjedoči.
Međutim, iz svjedočenja don Pavla Kere, čiji iskaz je sud ocijenio vjerodostojnim, proizlazi da su stepenice koje su sagrađene 1972. godine uistinu vlasništvo zadarskih benediktinki, a što se tiče spornog zapisnika koji mu je predočen, don Kero je utvrdio da na njemu nedostaje pečat Zadarske nadbiskupije, kao i datum. Pretpostavio je da je možda tada, a s obzirom da je bio generalni vikar Zadarske nadbiskupije taj dokument potpisao, odnosno »da su k njemu došli i da je isti potpisao, jer da je tada bio, a i danas je još uvijek voditelj crkvene izložbe, a da je za navedenog voditelja imenovan od strane Grada Zadra«.
– Zadarska nadbiskupija nije bila vlasnik kako srušene zgrade tako ni danas postojećeg stubišta, jer se radi o dva »odvojena bića« odnosno Nadbiskupija je jedno, a Samostan časnih sestara je nešto drugo, tako da Nadbiskupija ne može raspolagati nekretninama u vlasništvu časnih sestara benediktinki, budući da im je predmetnu nekretninu na kojoj je izgrađen samostan u posjed darovao sam hrvatski kralj Petar Krešimir IV., svjedočio je mons. Pavao Kero.