Na prostoru bivše vojarne na Višnjku u neposrednoj blizini dvorane Krešimira Ćosića, sportskih terena ŠRC Višnjik, osonovne škole i dječjeg vrtića na svakom su koraku vidljivi tragovi zapuštenosti grada.
Prostor koji je nekada služio kao mjesto postrojavanja vojnika, danas je improvizirani parking, prometnica bez prometnih znakova i mjesto za rastrčavanje kućnih ljubimaca.
Znaju se tu u večernjim i noćnim satima okupiti i mlađi ljudi i podružiti na zidiću. Ta njihova druženja bi možda bili i najljepši dio ove priče kada ne bi bilo pojedinaca koji iza sebe ostavljaju vidljive necivilizacijske tragove.
Tako je betonsko postolje s kojeg su nekada jugo generali i njihovi podređeni grmjeli zapovjedi usmjerene protiv hrvatskog naroda, a kojeg su učeničke ruke veselim bojama i motivima pretvorile u oazu mira i sreće, postalo poligon na kojemu se uništavaju civilizacijske i kreativne vrijednosti društva.
Stilizirano ustaško slovo “u” i kukasti križe, znak mira uz podrugljivu poruku “piz”, ispisano Titovo ime i naškrabani penis trebali bi valjda biti znak dobrodošlice svima koji se u potrazi za znamenitostima grada upute prema spomeniku Krešimiru Ćosiću i velebnoj dvorani koja nosi njegovo ime.
Želi li Grad Zadar baš takvu dobrodošlicu svojim gostima ili smo za akciju “prepituravanja” spremni?
