Neprestano se govori o tome kako veliki broj mladih i perspektivnih napušta Hrvatsku – a podaci se napuhuju i ispuhuju prema političkim potrebama. Proćitajte što je o ovome saznala redakcija portala Lupiga.com. Znimljivo je za nas Zadrane.
Nastojali smo doći do službenih podataka nadležnoga ministarstva, koje prikuplja odjave građana sa svojih prebivališta u RH. Ministarstvo unutarnjih poslova ustupilo nam je dio evidencije, koju vode vezano za zahtjeve za privremeni odlazak izvan Republike Hrvatske od početka primjene novog Zakona o prebivalištu, krajem 2012. godine, a mi vam ih predstavljamo po policijskim upravama, odnosno županijama. Neki rezultati su prilično iznenađujući, s obzirom da se ne radi o tradicionalnim “gubitašima” među županijama.
“Naglašavamo da status prebivališta prijavom privremenog odlaska reguliraju osobe koje već duže rade u inozemstvu (kao i članovi njihovih obitelji), a ne samo oni koji sada prvi puta odlaze”, napominje MUP u svom odgovoru, koji se tiče ljudi što su izabrali regulirati svoj status u inozemstvu. To, pak, nije pravilo kod iseljenja.
Podaci koje su nam ustupili – a odnose se na ukupan broj prijava odlaska od kraja 2012. godine do danas te broj onih koji su lani zatražili reguliranje odlaska u inozemstvo – govore o tome da je 2,23 posto građana Hrvatske prijavilo svoj odlazak iz države u zadnje dvije godine. Pridružili smo im broj stanovnika županija za koje su dotične PU nadležne, kako bi se bolje razumjelo stanje sa iseljavanjem, kao i udio koji broj iseljenih u 2014. godini čini u ukupnom broju stanovnika županije.
Što se to događa za Zadrom i okolicom?
Najveći broj iseljenika odjavilo svoje boravište u policijskoj upravi nadležnoj za Grad Zagreb i okolicu, što je i logično s obzirom da na tom području živi četvrtina ukupnog broja stanovnika Hrvatske, točnije njih 1,1 milijun.
Podatak koji više iznenađuje jest činjenica da je sljedeća na redu PU zadarska, nadležna za skoro sedam puta manji broj stanovnika – točnije, svega 170 tisuća prema popisu iz 2011. godine. To posebno čudi uzme li se u obzir njeno promoviranje u gospodarsko čudo u vrijeme HDZ-ove vlasti. Samo u prošloj godini 3,1 posto stanovništva županije otišlo je od kuće. Tek tada, sa čak 1.000 manje zahtjeva za iseljenje, dolazi druga po veličini PU splitsko dalmatinska (455 tisuća stanovnika) za koju ta brojka zapravo i nije toliko šokantna te policijska uprava u gospodarski devastiranoj Vukovarsko-srijemskoj županiji (180 tisuća stanovnika), koja po broju zahtjeva u 2014. godini uz spomenute tri još jedina premašuje 4.000 zahtjeva s iseljavanjem gotovo 2,3 posto stanovništva. Priličan egzodus bilježi i već slabašno naseljena Ličko-senjska županija – 2,5 posto stanovništva je reguliralo svoj status u inozemstvu.
Najzadovoljniji svojim mjestom pod suncem očigledno su stanovnici Dubrovačko neretvanske županije, iz koje se “odjavilo” samo 0,41 posto stanovnika, a slijedi ih Koprivničko-križevačka sa 0,7 posto.
Ako se pogledaju podaci za prošle dvije godine, po postotku iseljenog stanovništva najgore stoje Ličko-senjska (4,34), Zadraska (4,33) i Vukovarsko-srijemska (4,31), dok je na samom pragu iseljenja 4 posto stanovništva i Šibensko-kninska. S obzirom da su čak tri od četiri najugroženije županije primorske, očigledno je da turizam, bez industrije, nije u stanju riješiti egzistencijalne probleme domaćih ljudi. Ove brojke također mogu objasniti i dio smanjenja broja nezaposlenih, budući da je broj zaposlenih u Hrvatskoj na rekordnom dnu.
Zatražili smo i dodatno pojašnjenje ovih podataka, no MUP nam ih zasad nije ustupio. Prvenstveno nas je zanimao broj ljudi koji su po prvi puta zatražili napuštanje zemlje, ali i njihova dob. Ministarstvo policije zasad napominje tek da “nema karakteristične dobne skupine” ljudi koja napušta zemlju.
“Većina osoba koje su prijavile privremeni odlazak je rođena između 1949. i 1985. godine te je broj osoba po godištima unutar te skupine prilično ravnomjerno raspoređen, od oko 1.500 do 2.300. Najviše osoba, preko 2.000 po godištu su rođeni u rasponu od 1966. – 1976. pa se ne ubrajaju u skupinu mladih osoba”, navodi MUP u svojoj napomeni uz ove podatke.
Treba reći i da je ova dobna skupina – osoba između 39 i 49 godina – nagrizena dugotrajnom nezaposlenošću, ali i ona koja psihološki najteže podnosi nezaposlenost. Treba napomenuti i da je prosječna starost stanovništva u Hrvatskoj oko 42 godine. Hrvatska negativan imigracijski saldo – više iseljenika već useljenika – bilježi još od 2009. godine, kada počinje gospodarska kriza.
Što ih je briga?
No, sljedeće je pitanje i koliko su realne ove MUP-ove brojke. Naime, prebivalište i boravište su vječna muka policije – građani se jednostavno ne osjećaju obveznim prijaviti gdje točno žive, ni pod prijetnjom sankcijama, čak ni kada se sele unutar Hrvatske što nije naročit birokratski problem. Da je to tako, provjerili smo jednostavnim upitom dviju osoba koje su otišle na rad u inozemstvo, točnije u Njemačku. Obje su nam odgovorile da nisu obavile taj mrski posao.
“Što njih briga gdje ću ja?”, pitala nas je 36-godišnja I.B.
Lupiga.Com
