Enio Meštrović, zadarski preformer, predvodnik osebujne Bokanjačke udruge Bleke i konji i svojevremeni nezavisni kandidat za gradonačelnika Zadra ispred nezavisne liste Konji na sarkastičan se način osvrnuo na, kako kaže, neiskoristivost zgrade Županije i to na način da se želi sotonizirati sve lijepo što je tamo bilo i što bi moglo biti nauštrb komoditeta privilegiranih.
Meštrovićev dopis prenosimo u cijelosti:
…i onda, malo malo čuješ da ništa više nije ka prije, da smo sve uspili satrati, kako to nije od Božje strane i da će neko kad tad za to odgovarati…Koji licemjeri! Nismo satrali nego smo spasili male ljude da ne tonu dublje, radnike da napokon budu gospoda, a grad da nakon Piazze della Signoria napokon cili bude rezerviran samo za hrvate plave krvi.
A gospodarstvo smo preusmjerili u sigurno poslovanje, u firme sa zagarantiranin pluson, di svaki fumar nosi profit u iljadama eura.
E tu se javlja nepovjerenje, di su fumari? Tu su, tu, samo što vi ne vidite stablo od šume, sve van je prid nosom ali po EU standardima. Nigdi dima a šoldi ka škalja! Ako niste znali, Županija grada Zadra je ove godine osvojila Zlatnu kunu za svoja dostignuća. Svima je naplaćeno pravno i na vrime blagodat što žive u Županiji zadarskoj a uplate idu na adresu Božidara Petranovića 8, Istarska obala, 23000 Zadar, (zgrada bivšeg doma JNA).
Tu zgradu, Palazzo del Luogotente (palača vojnog zapovjednika) su radile šporke Italo-fašističke ruke 1906.godine za razvratne pijanke talijanskih oficirskih duša i njihove rodbine. I tada su meštri zidari znali da će kad tad njihov rad završiti u rukama zaslužnih i da u njihovim biserima neće uživati samo podobni, nego oni koji to zaslužuju.
Došla JNA i nastavila sa prakson oficira fašističke države. Isti program, drugi gosti! Proslave, Prijemi, Plesnjaci, Proglasi, Poklade, Prigodni Programi, …I duralo je to tako do ekplozije nacionalne svijesti i žrtvovanja za bolje i pravednije sutra.
I ka što bi slikom reka Abdulah Seferović, već 23 godine ova zgrada, sva u sjaju služi svojoj prvotnoj svrsi, radničkoj klasi dostojnoj svojih graditelja, odgovornoj preženci svoga naroda iznikloj na krvavim odricanjima u korist samostalne nam države Hrvatske.
Veliki natpis, pisan crvenom bojom, priko teško čitljivog ZAUZETO HRVAT” kaže: Županija zadarska, a malim slovima sa istaknutom cijenom za fiksne i mobilne operatere kaže: “ova zgrada je za radničku klasu, a ne vas jebivjetre.
Što ste plesali, plesali, al nećete više, majku vam fašističku! Finili su Mare bali!
Ali noću , kažu dobro obaviješteni krugovi, Klaus Kinski okuplja sve besmrtne mrtve, sve koji su obitavali u ovom vojnom domu, pali stari gramofon, pušta Antonia Vivaldija (Četri godišnja doba), Giuseppe Verdija (Rigoletto), Nini Rossia (Il Silenzio)…, pleše do jutra sa svim vampirima, pijan od emocija i ljubavi u dvoru za gušte, strepeći do izlaska sunca i prvog državnog službenika koji glogovim kolcem traži ostatke žive istine.
I onda je navodno prvi stiga portir i čuvši korake upita: Ko ide? Klaus, odgovori Klaus iskreno. Na to će portir: Što ti tu radiš? Radimo čajanku, odvrati Klaus. Ja o tome neznam ništa, zbunjeno će portir, pa oštro nastavi : Koja je lozinka? Za bal vampira u Domu JNA spremni, spremno će Klaus. Ajde, ajde, odgovori portir, dosta je meni rata! Ajmo razlaz, sad će doći ovi iz Županije!
Enio Meštrović
