Prije sedam godina Marino Šare iz Galovca kod Zadra počeo je s projektom podizanja nasada trešanja na 42 hektara državnog zemljišta u Ninskim stanovima. Od tog vremena, posljednjih godinu i pol dana, uz tešku mehanizaciju raskrčilo se šumsko državno zemljište i pripremilo za oplemenjivanje. Naravno, da bi se krenulo u radove, bilo je potrebno pet i pol godina za dobivanje šumskog zemljišta na služnost, dakle papirologiju.
No da se trud i čekanje isplatilo, svjedoči Marino Šare, koji znajući što radi za pomoć se obratio EU. Potpisao je ugovor za dobivanje potpore u iznosu od dva milijuna kuna iz predpristupnog IPARD programa mjere 101, ulaganja u poljoprivredna gospodarstva u svrhu restrukturiranja i dostizanja standarda zajednice. I eto, uspio je dobiti kredit od Hrvatske banke za obnovu i razvoj uz kamatnu stopu od jedan posto te odgodu plaćanja od pet godina, uz garanciju Hrvatske agencije za poticanje malog poduzetništva.
Sada Šare čeka prvi pravi urod kako bi konačno krenuo s ozbiljnim poslom. On nije slučajno izabrao trešnje, nego ciljano. Naime trešnja spada u prvih pet proizvoda kada se priča o sigurnosti prodaje. Sve što se na trešnjiku kod Ninskih stanova proizvede ide za izvoz u Švedsku, Finsku, Norvešku i Rusiju. Drugi razlog zbog kojeg je odabrao trešnju jest mogućnost natjecanje za sredstva iz pretpristupnih fondova EU. Europa financira voćne vrste, a ne financiraju recimo, podizanje maslinika i vinograda. Kako bi osigurao kontinuitet količina od početka svibnja do kraja lipnja, Šare je posadio 19 sorti trešanja koje u različito vrijeme dospijevaju na rod. “Prvi manji rod očekuje se 2017. godine, a značajnije količine godinu nakon. Na tržištu na koje planiram izvoziti cijene nikad nije bila ispod dva eura po kilogramu na veliko. Računica da se ovdje uzgajaju trešnje, a tamo prodaju je više nego isplativa”, za Agroklub je izjavio Šare.
Loša je to hrvatska priča o teškom poduzetničkom putu koji je u slučaju poljoprivrede još dodatno posut oštrim trnjem. Umjesto da svatko tko želi raditi odmah dobije zemlju i povoljnu kreditnu liniju, ljudi moraju gubiti vrijeme i živce obilazeći kancelarije i tumačeći pravilnike. Bez obzira na te muke, mnogi odlaze na taj put, neki odustanu, a samo najuporniji kao što je Šare idu dalje s ciljem da ostvare svoju viziju. Na njegovom primjeru drugi poduzetnici koji planiraju ući u zahtjevnu poljoprivrednu proizvodnju mogu samo učiti.