– Ljudi su gladni, a Crveni križ je pun kao čep, zavapila je u razgovoru za portal 057info Tereza Dedaković, supruga umirovljenog stožernog brigadira Hrvatske vojske Mile Dedakovića Jastreba, zapovjednika 204. vukovarske brigade i obrane grada Vukovara tijekom bitke 1991. početkom Domovinskog rata.
– S Ljubicom Sinovčić kao aktivisticom Crvenog križa i Borisom Anzulovićem kao predstavnikom Udruge branitelja pokrenula sam u Novigradu humanitarnu akciju ‘Dalmacija pomaže Slavoniji – mandolina tamburici’. Prvi kontingent robe koji smo skupili dali smo Crvenom križu, a na naš upit gdje je roba završila dobili smo odgovor ne znamo. Drugu i treću turu koju su skupili općine Novigrad i Posedarje odvezli smo direktno u vukovarsku Hvidru. Tamo smo zatekli katastrofu. Ljudi dolaze. Nemaju hrane, nemaju vode, nemaju higijenskih potrepština, nemaju ničega. Ono što smo donijeli planulo je u roku od 20 minuta. Sve primljeno su popisali, za svaku litru ulja se zna kome je otišla. Napominjem kako oni brinu o obiteljima koje su udomile široke slavonske duše koje nisu osjetile poplavu. Tim ljudima Crveni križ hranu daje na kapaljku. Dobili su vrećicu hrane i rekli pet dana nam se nemojte javljati, a Crveni križ je po informacijama pun kako čep, u dahu nam je pričala Tereze Dedaković.
– Druga tura koja je otišla je ona koju su prikupili zadarski studenti. U susret su nam izašli i umirovljenici i tvrtka Sonik koja će nam prikupljenu vodu zamijeniti hranom i to ću odvući do Vukovara. Hranu i dalje prikupljamo jer su ljudi na terenu gladni. Vode pitke ima dovoljno, ona stiže cisternama. Takva je situacija na terenu da su aktivisti Crvenog križa s aktivistima Hvidre dogovorili kompenzaciju. Vi nama voće i povrće, a mi vama hranu. Možete li to vjerovati, pita se Dedaković.
U Crvenom križu Zadar nam se nitko nije javljao
Prozvala je i zadarski Crveni križ.
– Prvi dan kada je trebalo ići za Slavoniju meni je stigao šleper, prazan. Ja u taj šleper nisam imala što staviti. Nazvala sam ministra branitelja Freda Matića koji je dao zadaću svim braniteljskim udrugama da 20 posto od svih prikupljenih sredstava moraju dati za poplavljena područja. Dobila sam prijevoz od gospodina Joška Pulje i njegove udruge, a do gospodina Ivice Arbanasa nisam mogla nikako doći. I kad je šleper stigao u Novigrad zvali smo Crveni križ u Zadru gdje nam se nije nitko javio. Zvao ih je nakon toga i ministar Matić i njemu se nisu javili. Preporučio mi je da kontaktiram vukovarski Crveni križ uvjeren da postoji koordinacija. U Vukovaru je gospođa bila ravnodušna kao da se tragedija dogodila na Sjevernom polu i nisam uspjela napraviti ništa. Htjela sam povući hranu iz Crvenog križa i odvući je dolje jer su ljudi doslovce gladni. Koordinacija je nikakva, nismo napravili ništa i šleper smo poslali natrag. Informacija je da su ljudi tamo gladni i trebaju hranu. To su ljudi smješteni u Vukovaru, Vinkovcima i u okolici, a te ljude hrani i o njima brine Hvidra, rekla je Dedaković te poručila Zadranima:
Javite se nama ako želite da pomoć stigne u prave ruke
– Kupujte hranu. Ništa skupo. Ono što je na akciji. Nekako ćemo to dostaviti. Hrana, hrana, hrana i samo hrana! Općina Novigrad nam je dala besplatne prostorije. Neka se ljudi jave tamo i mogu biti sigurni na će hrana doći u prave ruke jer ću ja dobiti potvrdni papir što sam i kome donijela i uvijek netko nepristran ide sa mnom da ne bi bilo nimso znali. I molim gradonačelnika Kalmetu da mi plati kad prikupim hranu kombi.
Bore Galac: Svoj zadatak smo odradili korektno
Ravnatelj zadarskog Crvenog križa Boro Galac demantira ovakav rasplet događaja.
– Netko tko je radio s gospođom Dedeković je zvao da ima veliki šleper i da su sami prikupljali pomoć na području Novigrada. Moj upit je bio gdje to ide. Jer ako ide na neki od poplavljenih područja i ako je riječ o pomoći koju će zaprimiti Crveni križ da ćemo napuniti taj njihov kamion. Mi moramo raditi organizirano, moramo znati gdje pomoć ide. Mi smo uputili pet šlepera, a krajnje odredište mora biti Crveni križ. Jedan je išao Crvenom križu Vinkovci, jedan Crvenom križu Županja, a tri u naše centralno skladište. Naša prikupljena pomoć mora ići organizirano. To mora svima biti jasno. Je li gospođa Dedaković ili netko deseti dobio dopuštenje za organizirano prikupljanje pomoći. Moramo znati gdje pomoć ide. Želim biti odgovoran i raditi odgovorno. Mi smo svoj zadatak u ovom slučaju odradili korektno. To mogu ponoviti koliko god treba puta.
Kontaktirali i Crveni križ grada Vukovara kao i Hrvatski crveni križ ne bi li provjerili navode da se hrana dijeli na kapaljku, no te su linije Crvenog križa stalno bile nedostupne, zauzete.
Vukovarska Hvidra: U statutu piše da imamo pravo prikupljati humanitarnu pomoć
U vukovarskoj Hvidri javila nam se humanitarna aktivistica Snježana Patko.
– Situacija na terenu je katastrofalna. Crveni križ je preuzeo svu ingerenciju oko zaprimanja humanitarne pomoći tako da sve završava u skladištima Crvenog križa, a oni određuju način dijeljenja pomoći. Vukovarska Hvidra kako svaka pravna osoba u svom statutu ima zapisano da se može baviti humanitarnim radom. Slažem se da se zatvore divlja skladišta, ali ne i s činjenicom da ako neko inzistira da pošalje u određeno mjesto kombi hrane, da Crveni križ to ne dozvoljava i odlučuje kome će pomoć biti dostavljena. Pretpostavljam da hrane tamo ima dovoljno, a tko određuje normativ koliko čovjek može dnevno pojesti meni nije jasno. Ljudi kod nas dolaze i kažu da su u Critasu i Crvenom križu dobili nedovoljno. Mi imao zalihe hrane za dan, dva. Mi podmirujemo čak i dvadeseteročlane obitelji. Ti su ljudi na konzervama već dva tjedna. Koliko robe imamo toliko je i dajemo. Roba se kod ni ne skladišti. Svakih 4-5 dana dođe jedna obitelj ponovno po pomoć. Traže higijenska sredstva, hranu, sredstva za dezinfeknkciju. Od hrane u obzir dolazi tjestenina, ulje, riža, konzervirana hrana jer mi nemamo ni frižider i uvjete skladištiti drugu vrstu hrane, reka je Patko te posebno naglasila jedan primjer.
– Riječka Hvidra za Rajevo selo želi prikupiti novac i kupiti novu bijelu tehniku ljudima te im ju isporučiti u ruke. Mi smo i za ovu akciju dobili crveno svjetlo, ispričala je Patko.
