Prilike nisu bajne, ali nisu ni približno toliko loše koliko ih predstavljaju u medijima i koliko je loše stanje u glavama ljudi, a to je, čini se, stvar mentaliteta. Zbog toga ljudi ovdje odustaju prije nego što nešto i pokušaju! O tome treba razmišljati, kako promijeniti to, a ne administraciju – kaže Igor Nuić, 26-godišnji vlasnik prve hrvatske tvrtke za proizvodnju ronilačke opreme “Dive in”.
Tvrtku je pokrenuo u Zadru početkom 2012. godine, uz pomoć subvencioniranog kredita Grada Zadra, u jednom od prostora Poduzetničkog inkubatora na Bokanjcu. Danas zapošljava osam ljudi, proizvodi 50-ak različitih proizvoda za ronjenje koje izvozi u 10-ak zemalja svijeta, a prodajna zastupništva ima u Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Rusiji te – Australiji! Kako mu je sve to pošlo za rukom, i to s diplomom magistra novinarstva Sveučilišta u Zadru?
– U Zadar, na studij novinarstva, došao sam iz Makarske prije osam godina. Još kao student na prvoj godini počeo sam suradnju s magazinom “Ribolov na Jadranu”, za koji sam pisao razne reportaže i testove ronilačke opreme. Kao novinar radio sam sve do kraja prošle godine, kada je magazin prestao izlaziti, a ja sam se okrenuo poduzetništvu. Već sam na neki način bio u podvodnom ribolovu i bilo je logično da u tome ostanem. Zapravo, uvijek sam bio poduzetnički nastrojen, a novinarstvo je bilo sporedno – kaže Igor.
Kako studenti uvijek imaju viška vremena, Igor je već 2006. krenuo s izradom podvodnih pušaka. U to su vrijeme, kaže, u trendu bile drvene puške, pa je on u unajmljenoj garaži napravio nekoliko modela za sebe i prijatelje. Puške su se pokazale odličnima, ali je ubrzo shvatio da ih je teško prodati. Okrenuo se izradi ronilačkih odijela.
– Shvatio sam da nitko u Hrvatskoj ne proizvodi ronilačka odijela. Počeo sam se raspitivati oko tehnologije i došao sam do jednog čovjeka iz Splita koji me obučio kako se odijela izrađuju. Nakon toga bilo je potrebno nabaviti strojeve, za što sam dobio subvencionirani kredit od Grada Zadra i prostor za proizvodnju unutar Poduzetničkog inkubatora. Te dvije stvari bile su prekretnice koje su nam omogućile start bez fiksnih troškova i nije bilo razloga da ne pokušam – govori Igor prisjećajući se prvih poduzetničkih koraka kada je sam izrađivao ronilačka odijela i po 15 sati dnevno.
U jednom trenutku došao je pred zid: ili ću sve ja raditi i “puknuti”, ili ćemo se pretvoriti u firmu. “Dive in” je tako postala tvrtka koja je za manje od dvije godine zauzela dvaput više domaćeg tržišta nego cijela njihova konkurencija zajedno, koja se uglavnom bavi uvozom ronilačke opreme.
Podrška klijenata
– Od prvog dana radimo s najboljim materijalima na svijetu. Naša odijela nisu jeftinija od uvoznih, ali mi nudimo više. Uz proizvodnju i izradu predmeta po mjeri, našim kupcima nudimo i tzv. after buy uslugu. Kad su u pitanju tako specifične stvari kao što je oprema za ronjenje, podrška kupaca je iznimno važna, od savjeta za korištenje do servisa opreme. To i dobar marketing učinili su nas vodećim brendom na domaćem tržištu. Danas naš osnovni neoprenski program sadrži više od 35 različitih proizvoda, a zajedno s kooperantima pod našim brendom proizvodimo peraje, maske i drugu ronilačku opremu, ukupno oko 200 proizvoda pod brendom “Dive in”. Također izrađujemo opremu za velike ronilačke brendove iz Portugala i Španjolske – objašnjava Igor.
– Nitko se nije čudio kad sam odlučio ući u poslovne vode. Imao sam podršku obitelji, ali i sredine i kolega poduzetnika koji su mi pomagali radom i savjetom, uvijek prenoseći dobru riječ o našoj tvrtki. Kod pokretanja proizvodnje nismo imali nikakvih problema s logistikom i administracijom. Sve je išlo normalnim tijekom, a sve što je ušlo u tvrtku, uključujući i početni kapital mojih roditelja, sami vraćamo. Ništa nije darovano. Dugoročni kredit Grada Zadra planiramo vratiti za dvije godine – govori Igor, koji ne dijeli široko rašireno mišljenje da će mladi, školovani i poduzetni ljudi lakše uspjeti u inozemstvu nego u Hrvatskoj.
– Mladi ljudi trebaju više poduzetnički razmišljati, još dok su na fakultetu. Svi nešto kao čekaju da im netko stvori priliku! To im nitko neće napraviti, ni ovdje ni u inozemstvu! Oni sami trebaju naći priliku, a za to treba puno, puno raditi da bi se te mogućnosti i ostvarile. No mladi ljudi tome nisu skloni. Naprotiv, skloni su neradu, zabušavanju, nemaju radnih navika, sve im je problem. Radije će se odreći beneficija nego prihvatiti rada. Ne shvaćaju da će bolje biti i njima ako je tvrtki bolje. Oni koji odlaze u inozemstvo uspijevaju zato jer puno rade. Kada bi isto toliko ulagali u posao ovdje, uspjeh bi, smatram, bio još veći.
Mnogi od njih vani poslovno uspiju, ali su emocionalno često nezadovoljni. A kada se sve to uzme u obzir, posao, emocije i kvaliteta života, njihov se uspjeh ne može mjeriti s našim. Ništa nije crno-bijelo – ističe Igor, uvjeren da je Hrvatska zemlja osuđena na uspjeh.
– S potencijalima koje Hrvatska ima, pitanje je samo vremena kada će stvari krenuti u dobrom smjeru. Dakle, nije pitanje hoće li, nego kada, a ja vjerujem vrlo brzo – poručio je Nuić.
Shvatio sam da nitko u Hrvatskoj ne proizvodi ronilačka odijela. Počeo sam se raspitivati oko tehnologije i došao sam do jednog čovjeka iz Splita koji me obučio kako se odijela izrađuju
