Od kada je prije nešto manje od dvije godine upravljanje Općinskim sudom u Zadru preuzeo 44-godišnji sudac Željko Rogić, brojka neriješenih sudskih predmeta prepolovila se.
Trend smanjivanja nastavio se i u prvom kvartalu 2014. kad su riješena 1344 predmeta, a kako bi pojačao tempo, Rogić je ovih dana donio odluku kako neće brijati bradu sve dok broj neriješenih predmeta ne padne ispod deset tisuća.
– To će biti mali vizualni podsjetnik za one koji rješavaju predmete. Svaki dan ću prolaziti gradom i sudom i po mojoj će se bradi vidjeti kakva je situacija u pogledu rješavanja predmeta. Sve će se znati samo činjenicom ima li Željko dužu bradu ili se obrijao. Naravno, moram naglasiti da mi nije cilj puštati bradu, već se obrijati. Dok obećanje traje, bradu ću održavati urednom, ne mogu opet svakakav na sud. Ali neću je brijati dok ne postignemo cilj – najavio je Rogić.
Akcija ‘najstarijih sto’
Ovo neuobičajeno nadmetanje sa samim sobom u kojem je baš svima na specifičan način javno vidljiv tempo rada na zadarskom sudu, nije prvi ovakav potez osebujnog Benkovčanina od kada je u srpnju 2012. s građanskog odjela došao na čelo uspavanog zadarskog suda.
Još se pamti nevjerica kada su jedno jutro sudski hodnici osvanuli oblijepljeni plakatima s brojem riješenih predmeta. Na hodnicima se ubrzo našao i plakat upućen sucima i sudskim savjetnicima kojima je Rogić objavio “akciju za 100 najstarijih ostavinskih predmeta uz obećanu nagradu”.
– Htio sam da sve bude transparentno. Želio sam da svi ljudi koji dolaze na sud, stranke, suci, odvjetnici i djelatnici, vide učinak. Tada smo muku mučili sa starim predmetima, među kojima ima i onih od prije 40 godina, i htio sam da se što prije riješe – kazao je energični Rogić.
Uz javnu prezentaciju (ne)rada, na sudu je u kratko vrijeme uveo mnoge ozbiljne promjene, od specijalizacije sudaca, redovnih tiskovnih konferencija, do ponovnog izlaženja Biltena sudske prakse, čime je broj predmeta s 22 tisuće, koliko ih je bilo u srpnju 2012., uspio smanjiti na 12.500, koliko ih je registrirano 1. svibnja 2014.
– Sve se postiglo većim radom i boljom organizacijom. Odmah sam one najradišnije stavio na vodeća mjesta, a ove druge na pozicije gdje mogu napraviti najmanju štetu. Vrlo važna je bila i specijalizacija sudaca za određene sporove jer smo time stali na kraj povećanom broju predmeta. Sada svaki sudac ima svoje područje rada kojim se bavi i u kojem je stručnjak, što znatno ubrzava postupak.
S druge strane, sve se odluke objavljuju u mjesečnom biltenu sudske prakse, čime se izbjegavaju različite odluke sudaca u sličnim slučajevima. Time se postiže pravna sigurnost građana koji se obraćaju sudu.
Ništa manje nije bilo bitno i dnevno praćenje učinka sudaca, a ode li neki sudac na bolovanje ili godišnji, predmeti ne stoje, nego ih solidarno rješavaju drugi kolege. To vam je isto kao i kod kuće, ne pospremate li svaki dan stan, nastat će nered – pojašnjava Rogić.
Iako je na nekad jednom od najsporijih sudova u državi po ocjeni Ministarstva pravosuđa u rekordnom roku prepolovio broj predmeta, u sudskim mu se krugovima najčešće zamjera način javne prezentacije svog rada i rada samog suda.
Jedni mu skidaju kapu i dižu ga u nebesa kao najboljeg predsjednika suda u Hrvatskoj, a drugi ga prozivaju za pozerstvo i samopromociju jer navodno često zloupotrebljava broj okončanih predmeta, iako se među njima nalaze i oni koji su delegirani na druge sudove.
Rogić tvrdi da učinkovitost suda nije podigao na veću razinu zbog statistike koju traži Ministarstvo pravosuđa, niti zbog zahtjeva iz EU-a, već zbog želje da rad sud dovede u red. Zbog toga se zamjerio i svojim pretpostavljenima unutar suda koji ga javno omalovažavaju i ismijavaju, premda nemaju ni približne rezultate učinkovitosti kao on.
– Nikada predmete delegirane na druge sudove nisam spominjao u svojim izvještajima.
Nadređeni me ne vole jer misle da radim sam sebi kampanju i da sam zovem novinare. No, ja nisam političar da bih to radio, a javnost mi je saveznik, kao i novinari, jer je riječ o ustanovi koja je državna institucija, a država je narod.
Ne treba od suda raditi zatvorenu bastilju u koju se može ući samo pod posebnim uvjetima, osim, naravno, kada je riječ o raspravama koje su tajne. Moja su vrata svima uvijek otvorena i mislim da to tako treba biti – kaže.
Ima i razrađen sustav vrednovanja, pa smatra da sudac koji je uspješan i rješava puno predmeta ima pravo birati na kojem će sudskom odjelu raditi.
Mandat predsjednika suda istječe mu krajem prosinca. Hoće li se opet kandidirati ili mu je već puna kapa prozivki – još nije siguran.
– Plaća suca nije puno manja, a moram priznati da bi mi bilo lakše raditi sa 100 sudskih predmeta nego s 200 ljudi. Nije lako s ljudima – priznaje Željko Rogić.
– Mnogi zbog toga što se dogodilo i što se pisalo o meni misle da sam neki probisvijet. Stvar je u tome zbog čega je to napisano. To je bio samo obračun s različitim mišljenjem i ništa drugo – kazao je Rogić.
Poznati zadarski poduzetnik nemalo se iznenadio kada je zakazavši sastanak s Rogićem, umjesto razgovora u četiri oka, u njegovu uredu zatekao pravu ‘košnicu’. Dok je vremešni Zadranin sjedio u kutu glasno iznoseći svoj problem sa zemljištem, a djelatnice i volonteri za drugim stolom rješavali konkretne probleme, Rogić je svojim tvrdim benkovačkim naglaskom glasno diktirao tajnici Ruži.
Uz nekoliko predmeta na kojima je istovremeno radio, stigao je i intervenirati u drugim slučajevima, razgovarati s drugim građanima koji su upadali u ured, pa zvati druge odjele da požure posao i na kraju dogovoriti sastanak s novinarima.
Sve što radi na sudu Rogić želi da bude transparentno, pa čak i poslovne razgovore preko telefona obavlja ispred stranaka, a svoje sugovornike s druge strane žice bez krzmanja stavlja na mikrofon da svi u njegovoj kancelariji čuju s kim i o čemu govori. Spomenuti poduzetnik ostao je zatečen takvom praksom u pozitivnom smislu, iako u Rogićevoj kancelariji tako zna biti i do 20 ljudi istovremeno!
