Vjerojatno ne bih upao u sve ove probleme da nisam Ante Gotovina – kazuje za Jutarnji list oslobođeni hrvatski heroj. o njegovom novom biznisu – uzgoju tuna, koji je uzbunio dio stanovnika Murtera i kornatskog arhipelaga jer, tvrde, zagađuje okoliš.
– Ne ljutim se na njih. Dapače, nadam se da će shvatiti kako je sve ovo što radim i za njihovu korist, ali i za hrvatsko ribarstvo. Nakon svega kroz što sam prošao, od vojničkih dana do svega što mi se događalo proteklih godina, želim samo raditi ono što znam – baviti se ribarstvom i od toga živjeti – kazao je.
Kredit od tri milijuna eura
Još dok je u haaškom pritvoru iščekivao oslobađajuću presudu, general Ante Gotovina znao je što će raditi na slobodi. Politika, naravno, nije dolazila u obzir – od nje je zapravo čitavo vrijeme pokušavao pobjeći. Ratničke dane također je ostavio daleko iza sebe. No, dok je on godinama dokazivao svoju nevinost, njegovi prijatelji na čelu s Milanom Mandićem pripremali su teren za njegov dolazak, gradeći tvrtku koja će se baviti ribarstvom.
Kada se smirila neviđena euforija oko njegova povratka u Hrvatsku, Ante Gotovina bacio se u ozbiljan posao. Čvrsto je odlučio povećati uzgoj tune na Jadranu pa je za svoju tvrtku Pelagos Net Farma, registriranu na kornatskom otočiću Vrgadi, podigao kredit od oko tri milijuna eura. Nabavljao je brodove, opremu i kaveze, a paralelno s time borio se s birokracijom, pokušavajući ishoditi sve potrebne dozvole i suglasnosti.
No, nije očekivao da će njegov projekt podijeliti stanovnike otočja koji su cijelu priču uspjeli pretvoriti u politički problem.
Točnije, učinili su to Murterini, od kojih gotovo svi imaju “prekomorske teritorije” na susjednim otocima. Naročito su se pobunili malobrojni stanovnici otoka Sita, pored kojeg bi trebali doći kavezi za uzgoj tuna. Tvrde da je tuna “kao svinja”, jer svojim izmetom i prehranom zagađuje more, stvarajući masne mrlje i pjenu koja će onečistiti inače zaštićeni krajobraz. Smetaju im i brodovi, agregati i reflektori jer tvrde da nitko neće unajmiti njihove kuće u “netaknutoj prirodi” ako otočje postane industrija.
Stoga je Općinsko vijeće Murtera donijelo negativno mišljenje o Gotovininu tunogojilištu. To je mišljenje neobvezujuće, pa je Šibensko-kninska županija ipak dala zeleno svjetlo projektu, ali Gotovini nije drago što je postao predmet lokalnih političkih razmirica. Javio se čak i primoštenski nezavisni načelnik Stipe Petrina, podržavši nezavisnu listu Mate Skračića, koja ima većinu na Murteru, u nastojanju da zabrane tunogojilište.
‘Politika me ne zanima’
– Mene ne zanimaju ni nezavisne liste, ni SDP, ni HDZ, a pogotovo ne želim da preko mojih leđa ostvaruju nekakve poene za sebe. Ne želim se baviti politikom, niti sam na bilo koji način koristio politiku u ovom poslu, nadam se da je to svima jasno. Ja sam ribar! – rekao nam je Gotovina u petak u svojim rodnim Pakoštanama kod Zadra.
Živi na relaciji Pakoštane-Zagreb, a iako je u rodnom mjestu često, ljudi ga i dalje zaustavljaju, pozdravljaju, traže fotografiranje s njim.
U početku su nas iz krugova njegovih prijatelja upozoravali kako Gotovina nije čovjek od medija i ne voli privlačiti pažnju na sebe. General je ipak pristao ispričati nam svoje poslovne planove, rizike koje je zbog njih preuzeo, ali i sve probleme s kojima se suočio. Unatoč teškoćama, Gotovina vjeruje kako će se sve riješiti kada kavezi budu postavljeni, a mještani vide da je sve napravljeno po najvišim ekološkim standardima.
Uvjeren je da su se problemi pojavili baš zbog njegovog imena, jer je to dosad više puta doživio.
– Sve radim isključivo po zakonu. Tvrtka radi po propisima međunarodnih organizacija koje reguliraju uzgoj i izlov tuna, a za svaki poduzeti korak morao sam ishoditi mnogo dokumentacije, u kutiju ne bi stalo sve što sam morao dobiti. Ne da mi nisu pogodovali, kao što neki tvrde, nego sam čak bio i pod posebnim povećalom. Službenice su svaki dokument dva puta provjeravale kako im se ne bi dogodila greška, a da onda ispadne da su pogodovali Anti Gotovini.
Dosad od čitavog posla nisam zaradio ni jedne lipe. Na sebe sam preuzeo golem rizik, dvadeset i jedan milijun kuna kredita. Kako bih dobio koncesiju, morao sam deponirati milijun kuna osiguranja. Možda ću tek krajem godine ostvariti neku zaradu, a dotad je trebalo nabaviti brodove, plaćati ljude, poreze, sve – objašnjava nam Gotovina.
Nije ljut na Murterine, a ni na birokraciju. Najviše mu smeta baš to što je uvučen u nečije političke igre, a baš se toga htio kloniti.
– Kada sam saznao da se ljudi s otoka bune, nisam htio otići tamo kako ne bi pomislili da vršim nekakav pritisak na njih. Čekao sam da se sve riješi u skladu s procedurama. No, činjenica je da me sve to usporilo – priznaje.
Gotovinina tvrtka već ima jedno ribogojilište preko puta Pakoštana, nedaleko od otočića Vrgade. Iako ima kaveze kapaciteta 400 tona, trenutno se u njima uzgaja manje, oko 250 tona, zbog izlovnih kvota koje su mu odobrene. U novom tunogojlištu kod Sita kapaciteti će biti između 600 i 800 tona, no i tu će general Gotovina zbog kvota izlova divlje tune moći raditi smanjenim tempom.
– Sada, 23. svibnja, počinje izlov divljih tuna. Očekivao sam da ću ulovljene tune moći odmah prebaciti u nove kaveze, no zbog svih potrebnih papira to ću moći učiniti tek oko srpnja. Dotad će tune biti u starim kavezima, a onda ćemo ih u pokretnim kavezima prebaciti do Sita. To će, naravno, povećati troškove, ali želim sve raditi onako kako nalažu propisi – objašnjava.
