Ma on ti je običan neradnik i vječni bundžija. Tako je Marija Koštu opisao jedan zadarski poduzetnik za kojega radnici sumnjaju da za račun “riječkog lobija” iz prikrajka raspiruje vatru oko “Nauta Lamjane”.
Nekoliko sati prije te izjave, radnici škvera su “običnog neradnika” i “vječnog bundžiju” poslali na portu u pregovore sa stečajnim upraviteljem Aleinom Khanom o njihovu povratku na posao. Za Koštu, ali i za Khana, bio je to “privatni razgovor” jer je Košta u džepu već imao otkaz, a Khan je pokraj sebe imao novog direktora – Tina Vidova.
‘Vidio sam sve muljaže’
– Rekao sam im: O.K., pobijedili ste, čestitam, zaposlite ove ljude. Tino se razumije u proizvodnju i zna da za sve njih ima posla. Poslušali su me i hvala im na tom razumnom potezu. Hvala i policajcima koji su korektno i profesionalno obavili svoj posao – bez ikakve ironije kaže 55-godišnji diplomirani inženjer brodogradnje Mario Košta, čovjek zbog kojega je pravna država u škver stigla policijskim brodom.
– Ne, ne osjećam se kao gubitnik, pokazat će se da smo bili u pravu i da ćemo na kraju dobiti pravnu bitku. Ovdje je bilo puno kriminala, dokumentacija je u ladicama, ali će državne institucije odraditi svoj posao – uvjeren je Košta.
Rođen je u Preku, studirao je u Zagrebu kao stipendist tadašnje Skupštine općine Zadar, u škveru je od 1993. godine, a posljednjih osam godina je sindikalni povjerenik. Je li bio neradnik i bundžija?
– Neka radnici odgovore jesam li neradnik. Bundžija? Oni i računaju na to da smo svi mi ovce i da ćemo pognuti glavu. Ako ti je Bog dao nešto, obrazovanje, karakter ili iskustvo, to treba iskoristiti. Osjećao sam odgovornost prema ljudima s kojima sam radio, a gledao sam sve te muljaže i uništavanje firme. To je sve – kaže Košta.
– Neradnik?! Jesi li ti normalan?! On je inženjer, a čistio je ruzinu, prao brodove, radio posao za sedam drugih! Kada je blokirala sajla na dizalici, on se popeo gore, na 50 metara visine. A znaš zašto?! Zato što drugi radnici nisu imali zdravstveno, a on nema djecu! Eto, zato – bijesno je odgovorio jedan od 40 radnika “Nauta Lamjane”.
Gospodine Košta, koliku ste plaću imali?
– Znam na što ciljate, ali dobro: imao sam nešto manje od 7000 kuna. Nekadašnji je direktor imao 22 tisuće i nikome nije smetalo.
Čeka se revizija
Evo na što ciljam: Khan tvrdi da se bivše vodstvo škvera obogatilo, čeka se revizija Rudina poslovanja, očekuje se utvrđivanje niza nezakonitosti. Strahujete li od toga?
– Nemam se čega bojati, osim nebitnih detalja, o meni ne mogu naći ništa! A bivšeg stečajnog upravitelja Rudu procjenjujem po djelima: pokrenuo je proizvodnju, mene i 40 ljudi vratio s burze, a oni su ga odmah htjeli smijeniti. Ne, nije se Košta obogatio na škveru, nego netko drugi. Moja imovinska kartica je ista.
Što je u njoj?
– Sa suprugom živim u kući koju mi je ostavila pokojna strina, auto nemam, na posao sam išao motorom APN 4. Imam i gajetu napravljenu 1897. godine, s latinskim jedrom. Je li vam to dosta?
Ostali ste bez posla, od čega ćete živjeti?
– Iza mene je stoljetna genetika, mi boduli smo žilavi. Imam 150 maslina, osam ovaca i ovna Živka. Otkaz je valjda biografski “ukras” svakog sindikalca, preživjet ću, ne bojim se.
A vama nije bilo dosta što ste kao bundžija izbačeni i iz HDZ-a?
– I to?! Dobro, ovako: u HDZ sam se upisao u drvenoj baraci ispod željezničkog nasipa u Zagrebu, puno prije prvih izbora. Izbačen sam, uz suzdržan glas jednog prijatelja, jer sam progovorio o sumnjivoj prodaji pola milijuna kvadrata u uvali Prtljug s “poljoprivrednom cijenom” od sedam eura. Ma hajte, molim vas! Uostalom, tada je tu stvar spasio DORH, a uvjeren sam da će i ovu sa škverom. Nije bilo lako, ali i oni sada misle da su se mogli prije zaustaviti i da su dirnuli u osinje gnijezdo – zaključuje Mario Košta, nezaposleni inženjer brodogradnje, sindikalni povjerenik i općinski vijećnik Preka. Nezavisni.
