Svi putevi vode u Dom umirovljenika, jer gotovo svatko tko je imao problema s ukočenim vratom ili leđima, ili npr. ozbiljnim ozljedama i traumama, posjetio je Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju na kojem se dnevno izmijeni na stotine pacijenata.
Kroz Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Opće bolnice Zadar dnevno prolazi čak 600 pacijenata, a o njima strpljivo brine 24 terapeuta i to svakodnevno od 7 do 20.30 sati. Među pacijentima su zastupljene sve dobi, od djece do umirovljenika duboke starosti.
Lista čekanja u posljednjih deset godina je u porastu, trenutno se čeka oko četiri mjeseca, s tim da pacijenti koji su hitni dolaze na red u roku od tjedan dana, pa čak i prije. Na pitanje zašto dolazi do porasta oboljelih glavna sestra Slavica Kaštela odgovara:
– Mislim da je u pitanju režim života, loša ishrana pa čak i posljedica ratnih trauma, te su moguće zaostale reakcije. Kod nas se obavlja limfna drenaža nakon operativnog zahvata kod raka dojke, pojašnjava Slavica Kaštela.
Ipak, kronična lista je ove godine oko četiri mjeseca, a prošlih godina je bila i do šest mjeseci, kaže glavna sestra Slavica Kaštela, bacc.physio, i napominje kako je u posljednje vrijeme nešto manji broj pacijenta. Razlog bi mogao biti i taj što HZZ-o sada plaća putne troškove samo onima koji žive na udaljenosti većoj od 50 kilometara, a ranije je to vrijedilo za udaljenost od 30 km. To znači da oni koji putuju na terapiju svaki dan npr. iz Starigrada dnevno moraju izdvojiti i 80-tak kuna npr. u trajanju terapije od 15 dana, i to je izdatak kojeg si mnogi ne mogu priuštiti, pa neki pacijenti čak odustaju, kaže Slavica Kaštela, bacc.physio, glavna sestra na ovom vrlo prometnom odjelu.
U malom i derutnom prostoru dnevno se obradi i više od 600 pacijenta, na hodniku zapravo nema čekanja, jer su termini strogo definirani, a pacijenti ih se pridržavaju. Od Slavise Kaštele doznajemo kako su lani godinu zaključili sa oko 7 000 pacijenta.
Preseljenje u novu zgradu poliklinike trebalo bi donijeti pozitivne pomake, na korist pacijenata, ali i zaposlenika, kojima bi trebalo biti lakše raditi u adekvatnijem prostoru.
– U novom prostoru morat ćemo uzeti još fizioterapeuta, jer sada imamo terapeuta samo za jednu takvu smjenu. Prostor u kojem sada radimo je u najmu Doma za starije i nemoćne, plaćamo mjesečni najam. Prostor je prilagođen našem poslu, pa nije adekvatan i intiman koliko bi trebalo pacijentima, ipak funkcioniramo, kaže Slavica Kaštela, a pacijenti se uvijek vraćaju. Naime, neki su na terapiji već dugi niz godina, a važno je da sa svakom novom terapijom bolovi nestaju ili se znatno ublažavaju.