Zahvaljujući svom prirodnom položaju otok Silbu odavno nazivaju pomorskim vratima Dalmacije, a zbog bogate pomorske tradicije, pogotovo iz 17. i 18. stoljeća, kada je otok doživio procvat kao mjesto pomoraca i vlasnika stotinu jedrenjaka, Silba je dobila i nadimak “otok kapetana”.
Baš jedan takav silbenski kapetan Tonči Matulina naslijedio je prije nekoliko godina staru kapetansku kuću obitelji
Marinić u središtu mjesta te se pod nadzorom zadarskih konzervatora upustio u dugotrajnu i zahtjevnu obnovu.
Nakon godina minucioznog rada i potrošenih tisuća eura, negdašnja kapetanska kuća Marinić zasjala je u novom starom sjaju, pri čemu su iz prošlosti izronili brojni detalji koji svjedoče o povijesti same kuće, ali i razvoju osobitoga građanskog života u “zlatnom dobu” otoka kada je na Silbi živjelo oko 1200 stanovnika.
Na nadvratniku 1499. godina
– Kuća Marinić sastavljena je od tri jednokatna objekta koja su sredinom 18. stoljeća stavljena pod zajednički krov.
Najstariji dio kuće, položen paralelno s ulicom, ujedno je i najveći, dok su dva prigrađena objekta nastala kasnije.
Glavni dio kuće zidan je jako kvalitetno od pravilnih kamenih klesanaca, a na kamenom nadvratniku iznad glavnog ulaza urezana je godina 1499.
Zanimljivo je da ne postoji pisanih dokumenata o Silbi iz tog vremena tako da se ne zna tko je počeo gradnju kuće, odnosno tko je bio vlasnik prije Marinića, ali sigurno je to bio netko tko je sve to mogao platiti – priča nam silbenski povjesničar umjetnosti i arheolog Eugen Motušić koji se bavi izučavanjem sakralne arhitekture na našoj obali u 17. i 18. stoljeću.
Na nadvratniku uz godinu stoji i natpis na talijanskom jeziku koji spominje ime vjerojatnoga graditelja kuće, zadarskog majstora Jakova ili Ivana Polisa, a na balaturi u dvorištu kuće, koja je podignuta kasnije, i predstavlja pučki element gradnje, istaknuta su još dva kamena natpisa iz 18. stoljeća.
Jedan sadrži godinu 1758. i inicijali P.M. dok je na drugom natpisu, uklesanom u baroknu spoliju, uklesana godina 1767. i ime tadašnjeg vlasnika Petra Marinića koji je po svemu sudeći dao podići prigrađene objekte i zajedničko krovište.
Kao rezultat kasnije obiteljske raspodjele dvor je presječen ogradnim zidom tako da se sjeverna prigradnja i danas nalazi u vlasništvu obitelji Marinić. Time je kuća Marinić, po mišljenju Eugena Motušića, prepoznata kao najstariji poznati profani objekt u naselju Silba.
Obitelj Marinić, dodaje Motušić, jedna je od najstarijih i najbogatijih obitelji na Silbi. Njihovo se prezime spominje u dokumentima od 17. stoljeća. Vlasnik kuće, Petar Pietro Marinić bio je poznat kao veliki brodovlasnik, jedan od tridesetak silbenskih paruna (patrona, brodovlasnik op.a.), koji su snažno utjecali na razvoj ovoga mjesta, zaključuje Eugen Motušić.
Priča o silbenskim familijama dala bi se ovako nastaviti unedogled, sve do današnjih dana. Zajedno s prizemljem i katom kuća ima oko stotinjak kvadrata stambenog prostora, ograđeno dvorište, konobu i balaturu.
Posebno atraktivan je sjeverni dio kuće gdje su konzervatori dopustili da se napravi drveni trijem sa stupovima od stare cigle, što je kući dalo otvoreniji, ladanjski karakter.
Najbolji meštri i duga obnova
Kapetan duge plovidbe Tonči Matulina ispričao nam je kako se kuća danas naziva Vila Mišić prema obiteljskom nadimku. Kuću je negdje između dva rata otkupila ili preuzela baka Tonica Matulina, a Tonči Matulina pretpostavlja da je to nekada bio venecijanski ljetnikovac.
Matulina je radi obnove starog zdanja okupljao najbolje meštre sa svih strana. Obnova je počela 2006. i trajalo je dugo zbog vremenskih uvjeta i zahtjeva restauracije.
U potrazi za najboljim materijalima Tonči Matulina nabavio je čak i hrastovinu s Velebita koja je odležala deset godina, a za izradu prozora korišteno je drvo ariš, jer najbolje odgovara originalu.
