I zgleda da se trend gradonačelnika koji rade za svoj narod i građane nastavlja. Tako je nakon Petrova u Metkoviću, čudo napravio i Ivan Kovačić u Omišu. Gradonačelnik je u samo sedam mjeseci mandata Omišu uštedio 9,5 milijuna kuna, ali nije bio rigorozan kao Božo Petrov. Nije otpuštao ljude niti smanjivao plaće, već je jednostavno prestao trošiti na nepotrebne stvari. Kako sam kaže, ne mora asfaltirati pristupni put do svakog kokošinjca. Nakon što je krajem prošle godine odlučio da se audi A4 u vlasništvu Dobrovoljnog vatrogasnog društva pretvori u cisternu, Kovačić se okrenuo novoj službenoj škodi. Naumio je prodati službeno vozilo gradske uprave koje mu, kako tvrdi, nije potrebno i 150 tisuća kuna koliko planira dobiti uložiti u dječji vrtić u Kučićima. Suludo mi je, da ne kažem još kakvu goru riječ, vozikati se u službenom autu i sa službenim vozačem dok istodobno znam i mogu sam voziti, i to vlastiti automobil, kao što to čini golema većina zaposlenih Hrvata, zaključuje Kovačić. Ovako je, nema koji dan, o čudima iz Metkovića i Omiša pisala Nikolina Kovačević, novinarka zadarskog Narodnog lista.
Neuobičajeni potezi
Nije jedina i ima se zašto, jer gradonačelnik Metkovića Bože Petrov i kolega mu iz Omiša Ivan Kovačić uistinu su povukli poteze koji su, za naše političke prigode i praksu, posve neuobičajene naravi. Smanjili su dugove svojih prethodnika – u Omišu su uštedjeli 9,5 milijuna kuna, a u Metkoviću objavili da su dug sa 17,5 milijuna kuna smanjili za 6,4 milijuna kuna – štedeći na svemu i svakome pa i na sebi, rasprodali luksuz da bi uložili u ono što je potreba, spustili se s visina u kojima političari lebde među ljude koji su ih i izabrali. Više nego dovoljno da ih sve televizije rado ugoste, sretne što im njihov primjer daje povoda da razrade hipotetske neke teze na temu – zašto se i na nacionalnoj razini ne bi politika odrekla auta, povlastica, naknada. Zaludu tema kada tako nikad biti neće, makar u pravu bila psihologinja Mirjana Nazor kad kazuje kako bi bilo sjajno da se političari solidariziraju s građanima, da nose malo njihovih tegoba na plećima. Građani to – ima pravo Nazor – čekaju k’o ozebli sunce.
Skriveni motivi
Ali, kako raste općenarodna podrška, u isti čas raste i skepsa, poglavito kad se govori o odluci gradonačelnika Metkovića da mu gradska uprava radi za minimalac. Traže se skriveni motivi, upire prstom na nezavisni status, na mladost. Imali smo mi, uostalom, nezavisnih junaka i prije na političkoj sceni, pa su šaptom padali, ako se nisu pokazali i gorima od stranačkih dužnosnika. A opet, Petrov i Kovačić čine se lijepim primjerom kako se svašta može, i lakše i bolje i učinkovitije, kad nisi pod povećalom središnjice, a mlad si i nezavisan. Elem, je li to na djelu, u Omišu i Metkoviću, populizam, ili je čista logika i odgovorno poslovanje.
– Auto se prodaje jer ga malo koristimo, a šteta je da nov propadne. A što se tiče smanjivanja plaća, mi ih smanjivali nismo jer smatramo da zaposlenici ne snose odgovornost za loše poslovanje svojih šefova – kazuje nam Ivan Kovačić, gradonačelnik Omiša.
Na spomen populizma, Kovačić govori kako bi on radije da se priča o smanjenju duga od 9,5 milijuna kuna, a ne o automobilu. Nije to nikad bila ni želja ni namjera.
– Dug smo smanjili jer smo se odgovornije odnosili prema novcu građana, racionalno ga trošili a ne na marende, i povećali smo prihode – kaže.
Uspješne karijere
No, jednako tako dodaje kako nije sve ni u smanjenju duga. Ciljeva je, kaže, puno, valja raditi na realizaciji gradskih projekata, luke, škole, sanaciji stijena koje prijete Omišu. Odnosno, ističe, cilj je jedan – da se grad razvija i da se poveća kvaliteta života u Gradu Omišu.
Vinko Vuković, novinar Slobodne Dalmacije i jedan od ponajboljih poznavatelja prilika u Gradu Omišu, podcrtat će dvije stvari: to što Kovačić, a i Petrov, nisu stranačke osobe i to što oba imaju uspješne karijere i izvan politike. Kovačić je zaposlen na Studiju dentalne medicine Medicinskog fakulteta. Petrov je psihijatar.
– Svi smo u svojoj struci nešto postigli. Ne mogu nas ni ucijeniti ni podmititi i nadam se da i neće. Ali, zapravo i nema veze što smo nezavisni, jer sve na koncu ovisi o čovjeku – veli Kovačić.
Hoće li mu, pak, ta nezavisna pozicija biti otegotna okolnost kada je suradnja s državom u pitanju, kaže da ne zna. Nada se da neće, nije do toga još ni došlo. Zato zna i da moljakati neće nikoga, već je za suradnju sa svakim tko je spreman raditi za opće dobro.
Čudo u Metkoviću drugačijim čini odluka gradonačelnika da, s obzirom na teško stanje gradskih financija i dugovanje od dvije plaće prema gradskim zaposlenicima, ali i solidarnost prema 2.500 nezaposlenih u gradu, sebi i svim gradskim zaposlenicima sreže plaću na minimalac s dodatkom minulog rada. Mjera je povučena ne bi li se podmirile zaostale plaće i prikupila novčana sredstva za projekte kojima će se aplicirati za europske fondove. Samo, koliko dugo se da živjeti na minimalcu!? Vinko Vuković ne dvoji kako cilj trebao biti da nam se svima plaće povisuju, a ne da se režu.
– Ljudi ne shvaćaju da smo mi bili osuđeni na minimalac, prisiljeni napraviti drakonske mjere štednje – kazuje Petrov.
Vraćat ćemo plaću
Ništa tu nije učinjeno iz populističkih razloga, ni minimalac, ni ukidanje vijećničkih naknada za kojekakva članstva u odborima i vijećima, ni rezanje troškova reprezentacije i putnih troškova na minimum…. Dugovi su došli na naplatu, valjalo ih je vraćati, a valja se i osloboditi duga poreznoj upravi kako bi se uopće moglo okrenuti put sredstava europskih fondova.
– Nije ovakva štednja dugoročno rješenje, ali naravno da u trenutku kada ovako štedite stvarate manevarski prostor i možete lakše programirano vraćati dugove i neka sredstva ulagati u nešto što će donijeti dugoročnu korist – ističe Petrov.
I on zna kako nije fer da zaposlenici gradske uprave sami ispaštaju zbog krivnje drugih.
– Nije korektno da ih držim stalno na minimalcu, vraćat ćemo plaću, ali ona nikad neće biti na razini prijašnjih već negdje na sredini ovog što je danas i onog što su bile prije. A prije su to bile nerealne cifre za današnju hrvatsku realnost. Zato ćemo ih staviti negdje na sredinu, ali ćemo i otvoriti put i za stimulaciju i destimulaciju. Vrednovat će se rad. Neće biti ni svetih krava, ni uhljeba. Grad će funkcionirati kao firma. Tražit će se od poduzeća da bude profitabilno. Dok se sve tako ne postavi, nema mogućnosti da se dug smanji – veli Petrov.
Nisu imali izbora
Znači li to što se radi za minimalac da su ljudi prihvatili viziju o kojoj gradonačelnik govori? Petrov priznaje – nisu imali izbora. Odnosno, i sami vide da druge nema. A znači li drastično smanjenje duga u Metkoviću i Omišu, u niti godinu dana, da je sve moguće kada nisu pod patronatom stranke!?
– Mi nismo htjeli ulaziti ni u kakvu stranku zbog više razloga. Prvo, teško mogu povjerovati da netko iz Zagreba može znati što je za Metković najbolje. Zatim, uvijek postoje nečije odredbe koje morate poslušati, a kako nitko od nas nije sudjelovao u politici, ne vidim razloga zašto bismo pristali da nam se određuje što ćemo raditi. Na koncu, ne vidimo se ni u kojoj većoj stranci, jer ja iskreno ne znam kakva je to danas razlika između hrvatske ljevice i desnice, ističe Petrov.
No, svjestan je i on da je Metkoviću nužna i pomoći države.
– Mislim da je Metković još uvijek, svojim potencijalima, dovoljno jak da se može izvući. Dakako, bit će lakše ako pomogne država. Zbog našeg ponašanja trebala bi država biti ta koja će reći: ajmo dati onome tko može dati neki rezultat, a ne samo gubitašima – smatra Petrov, sve u nadi da će Ministarstvo financija prepoznati odgovorno ponašanje nove Gradske uprave i otpisati dio dugova koji se mogu otpisati. Država se za sada, glede mirakula s juga, još nije oglasila.
