Drugi dan suđenja fra Šimi Nimcu i bankarici Jasmini Bilonić okončan je svjedočenjem Ive Mikulića iz tvrtke “Sunčani Bast” d.o.o. koja je kupila crkveno zemljište u Baškoj Vodi za milijun i 300.000 eura što je u protuvrijednosti oko 9,8 milijuna kuna. Željko Ćapin, odvjetnik koji zastupa župu Uznesenja Blažene Djevice Marije upitao je svjedoka je li upravo on upoznao fratra Nimca i bankaricu Bilonić.
– Nakon što smo položili prvi dio novca na račun župe u “Splitskoj banci”, a radilo se o milijun eura, fra Šime Nimac govorio je o oročenju novca te sam mu preporučio Jasminu Bilonić za koju sam znao da je šefica odjela koji radi s VIP klijentima. Kako se radilo o velikoj sumi novca, znao sam da takav klijent automatski potpada pod nadležnost njenog odjela. Ja sam otprije poslovao s njom 2005. ili 2006. godine još dok je radila u “Zagrebačkoj banci”. Bio sam njen klijent i osvjedočio sam se kako je u svom radu profesionalna, uporna, konkretna i savjesna. Što se tiče kupoprodaje zemljišta, prije realizacije posla moj odvjetnik i brat pregledali su dokumentaciju prema kojoj je vlasnik zemljišta bila župa, a fra Nimac je imao ovlasti za raspolaganje s njim. Tijekom pregovora fra Nimac mi je kazao kao je dobio suglasnost Općine te još čeka konzervatore, a u konačnici smo se dogovorili za cijenu od 35 eura po metru četvornom zajedno s porezom – iznio je kronologiju događanja Ivo Mikulić.
Prije njega pred sudskim vijećem su svjedočili predstavnici crkve s kojima je sudac Slavko Lozina postupao posebno obzirno pogotovo kada ih je trebao upozoriti kako su dužni govoriti istinu.
– Ne sumnjajući da ćete reći istinu moram vas upozoriti po zakonu…- rekao je predsjednik sudskog vijeća prije iznošenja iskaza i don Ivanu Čubeliću, vikaru Nadbiskupije splitsko-makarske i fra Jošku Kodžomanu, provincijalu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.
Nakon čitanja njihovih iskaza iz istrage, oba svjedoka našla su se na meti ispitivanje odvjetnice Nele Pedišić koja zastupa fra Nimca i odvjetnika Joška Čeha, koji zastupa optuženu Bilonić. Oboje odvjetnika nepopustljivo su ustrajali na svakom i najmanjem detalju prilikom kupoprodaja zemljišta i nekretnina kako u konkretnom slučaju tako i načelno u okviru crkvenih dobara. Svojim pitanjima kirurški precizno uspoređivali su slučaj fra Šime Nimca koji je prodao zemljište s prodajom stare župne kuće koja se dogodila nekoliko godina ranije. Upravo kod spominjanja drugog slučaja nastao je problem oko postavljanja pitanja i odgovora. Vikaru don Čubeliću je u slučaju prodaje zemljišta u Baškoj Vodi bilo kristalno jasno sve što propisuje kanonski zakon, ali za slučaj prodaje stare župne kuće nije se mogao izjasniti.
– Fra Šime Nimac morao je, prema zakonima kanonskog prava, probaviti pismeno odobrenje nadbiskupije za prodaju zemlje, a nije ga imao. On je samnom prije razgovarao o planovima za proširenje crkve, ali tada mi je zvučao dosta besmisleno te sam mu kazao da se vrati kada bude imao potrebnu dokumentaciju. Nisam niti znao da je prodao zemlju navodno upravo u tu svrhu – kazao je vikar.
– Nije li, prema kanonskom pravu, prilikom prodaje stare župne kuće koja je legat, što znači darovana crkvenim zavjetom, a prodana je 2008. godine, nadbiskup Marin Barišić trebao zatražiti odobrenje Svete Stolice?- upitala je odvjetnica Pedišić pokušavajući utvrditi dosljednost u poštivanju kanonskih zakona od slučaja do slučaja.
Vikar je odgovorio kako mu nije poznato, a nakon primjedbe odvjetnice Pedišić kako je on najbolji poznavatelj zakona o kanonskom pravu svjedok se uznemirio smjerom u kojem ide ispitivanje. Reagirala je i zastupnica optužbe Rene Laura tražeći da se pitanje zabrani jer je sugestivno. U konačnici, riječ po riječ i sudac Lozina je u dogovoru sa sudskim vijećem zabranio pitanje ocijenivši kako nema veze sa konkretnim slučajem. Smatrali su kao se treba ispitivati samo i isključivo o zemljištu u Baškoj Vodi.
Nakon vikara na vruću stolicu sjeo je fra Jošku Kodžoman koji je uglavnom svjedočio o dekretu kojim je fra Šime Nimac smijenjen sa mjesta župnika u Baškoj Vodi, a koji je donijet na kapitalnom kongresu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u ljeto 2012. godine.
– Dekret nije imao veze s prodajom zemljišta već mi je otac nadbiskup kazao kako ga treba smijeniti jer nije zadovoljan njegovim radom. To se napravilo na kongresu jer se tamo i rješavaju personalna pitanja. Za prodaju zemlje saznao sam od novog župnika te smo saznali kako novac nije na računu župe. Pitao sam fra Nimca gdje je novac, a on mi je kazao kao je dao po 100.000 eura 13 siromašnih obitelji. Nije želio reći kojim obiteljima. Nakon toga nije mi se javljao već je poslao sms kako je sve predao odvjetniku u Zagrebu. Nakon nekog vremena primio sam njegovo pismo u kojem je izrazio duboko kajanje i žaljenje, a kada sam mu vidio rukopis duboko sam se zabrinuo. Izrazio je također želju da ostane član crkvene zajednice,”- pojasnio je provincijal koji je u hijerarhiji nadređen fra Šimi Nimcu.
I kod ovog svjedoka nastao je problem kada su odvjetnici Pedišić i Čeh pokušali ustanoviti koliko se prilikom smjenjivanja fra Nimca poštivao kanonski zakon. Ispostavilo se kako zakon izrijekom propisuje kako odluka o premještaju mora biti obrazložena valjanim razlozima i uručena osobi na koju se odnosi što nije bio slučaj. Provincijal se pravdao “morem posla” zbog kojeg se često ne mogu slijepo slijediti svi pravni propisi.
Njemu je pitanja postavljao i optuženi Nimac koji je držeći otvoreni rokovnik u desnoj ruci i lijevu ruku u džepu hlača, lagano šetajući ispred svoje sjedalice, odavao dojam nadasve bezrižne osobe. Najviše pitanja je svom provincijalu uputio vezano za svoju smjenu i razloge koji po njemu nisu postojali, ali ga je fra Kodžoman podsjetio kako su se kao redovnici zavjetovali na poslušnost. Slijedom toga je mišljenje o neophodnoj smjeni pojedinog župnika od strane oca nadbiskupa za provincijala neoboriv argument.
Doprinos suđenju dao je i Matko Granić, učitelj iz Baške Vode, član Župnog ekonomskog vijeća koji je rekao da fra Šimi Nimcu vijeće nije dalo odobrenje za prodaju zemljišta.
Suđenje se nastavlja krajem veljače tri dana za redom, ispitivanjem 12 svjedoka.
I dalje se ne gledaju
U nastavku glavne rasprave oboje okrivljenih zadržali su decentni stil odijevanja. Jasmina Bilonić je tek tamno odijelo ublažila bijelom majicom poluvisokog ovratnika. Fratar Šime Nimac nijansama plave na košulji i sakou dodao je i sivu boju hlača kojom je razbio jednoličnost. Niti drugi dan suđenja nisu se niti jednom pogledali.
Mikuliću se nitko nije javljao
U svom svjedočenju Ivo Mikulić je izjavio kako je iz novina saznao za nepravilnosti oko prodaje zemljišta.
– Odmah sam kontaktirao fra Joška Kodžomana i kazao mu kako ću odmah raskinuti ugovor ukoliko mi se vrati novac. Međutim nije mi se nitko javio. Kasnije je crkva podnijela tužbu radi poništenja ugovora – posvjedočio je Mikulić.
Vikarova poduka
Na kraju svog izlaganja don Ivan Čubelić je čak odvjetnicima obrane pojašnjavao kako mu se treba postaviti pitanje. Također je izjavio kako se nadao kako neće biti potrebe za sudskim raspletom situacije.
– Svi su očekivali da se stvar riješi dogovorom. I sada bi bilo dobro da se svi sudionici ovog postupka nađu i riješe ovo na jedan ljudski način – zaključio je vikar.
“Fra Šime je izbjegavao sastanke”
Provincijal Joško Kodžoman objasnio je kako su privatni život župnika i njegov pastoralni rad neodvojivi.
– Prilikom odlučivanja o oba aspekta mora postojati sinergija između nadbiskupije i provincije. Fra Šime Nimac nije dolazio na svečeničke dane i dekanatske sastanke što je nadbiskupu bio razlog za premještaj u drugu župu, a slijedom zavjeta poslušnosti mi smo na kongresu donijeli dekret bez da su se tražili posebni dokazi – rekao je provincijal.
