Veliku Kladušu napustio je u potrazi za boljim životom i prije 13 godina doselio se u Zadar. Godinama je radio kao zidar u lokalnim građevinskim tvrtkama, sve do prije godinu i pol, kada su počeli problemi.
Najprije je kriza zatvorila tvrtku pa je ostao bez plaće, a uskoro i bez stana koji više nije mogao plaćati. Zajedno s prijateljem u početku je noćio na gradskom kolodvoru, da bi negdje početkom ove godine obojica pronašla smještaj u napuštenim barakama na rubu grada. Sve do prošlog ponedjeljka, kada je 44-godišnjeg beskućnika Senada Kuduzovića iz sna trgnula nesnošljiva vrućina.
– Bilo je oko 15.30. Sjedio sam u društvu s prijateljem. Sjedili smo, razgovarali, pušili i malo pili… U jednom trenutku prijatelj je otišao, a ja sam zadrijemao. Probudila me vrućina i dim. Ništa nisam vidio! U zadnjem trenutku iskočio sam kroz prozor. Odakle vatra? Ma pikavac, majku mu, sve je zapalio…
Senada smo slučajno pronašli u srijedu poslijepodne kako sjedi na pragu izgorenih “Gortanovih” baraka na Biogradskoj cesti, odmah iza sjedišta “Tiska”. Još u utorak bio je u bolnici zbog zadobivenih opeklina drugog stupnja, ali je, na njegovo inzistiranje, pušten u poslijepodnevnim satima.
MUP: Paljevina s ozljedama
Događaj koji je policija opisala kao “paljevina s lakšim ozljedama” u stvarnosti izgleda bitno dramatičnije. I dva dana od intervencije vatrogasaca zrakom dominira oštar vonj paleži, barake su pretrpane napola izgorenim smećem, a iz debelih drvenih greda još se promalja tanki bijeli dim.
Požar koji je izbio u prostoriji gdje je Senad spavao u trenu se proširio na susjedne barake, tako da je cijeli kompleks derutnih zgrada ostao bez krovišta i većine zidova. Senad je u požaru ostao bez svih osobnih predmeta, odjeće i isprava, ali i kakvog-takvog krova nad glavom. Privremeno, kaže, koristi jednu garažicu u susjedstvu, metar za metar.
– Valjda će biti dobro. Svaki dan idem u bolnicu na previjanje. Jedno vrijeme neću moći raditi, ali valjda će proći – tješi se Senad dok nam pokazuje zadobivene ozljede.
Uistinu je pravo čudo da je ostao živ. Vatra ga je zahvatila dok je ležao na starom madracu tako da mu je izgorjelo tjeme, vrat, gotovo cijela leđa i lijeva ruka od ramena do podlaktice.
– Policiji nije jasno kako sam preživio. Dvaput su me vodili na ispitivanje ne bi li utvrdili kako sam se izvukao iz zapaljene barake i ostao živ. Probudio sam se u dimu. Pokušao sam gasiti vatru, ali kao da nisam. Brzo se širila, presjekla mi je put i nisam imao izbora. Morao sam skočiti kroz prozor! U blizini su već bili i vatrogasci i prva pomoć. Živ sam, ali, avaj, opet bez krova nad glavom – kaže tužno Senad.
U Zadru živi sam, ima nekoliko prijatelja, ali nikoga od rodbine. Godinama je rastavljen tako da o povratku u Bosnu ni ne pomišlja.
– A što ću, tražim neki poso. Dođem ovdje, sjedim, netko nešto ponudi, dobije se neki dinar. Samo što je teško naći posla sada pred Novu godinu. Srećom, toplo je. Vatru još nijednom nismo zapalili…
