To što je ministarstvo rada povuklo prijedlog zakona o radu s današnje sjednice Vlade uz objašnjenje da moraju obrazložiti kako su pojedine odredbe usklađene s EU-direktivama, nije rezultiralo povlačenjem prosvjeda na Markovom trgu kojeg su sindikati najavili prošlog tjedna prilikom napuštanja Gospodarsko-socijalnog vijeća.
Naprotiv, prosjeda je bilo, a možda i općeg, generalnog štrajka, ovisno o tome kako se izjasni članstvo sindikata. Pet sindikalnih središnjica – Nezavisni hrvatski sindikati (NHS), Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Matica hrvatskih sindikata (MHS), Hrvatska udruga radničkih sindikata (HURS) i Udruga radničkih sindikata Hrvatske (URSH), nije planiralo veliki prosvjed, pozvali su oko 600 aktivista.
Potrošene će nas otpuštati
– Nismo prosvjed otkazali, jer ovoj Vladi ne vjerujemo i želimo upozoriti članstvo i javnost na to što se sprema. Ne vjerujemo joj jer nam ministar rada s kojim dogovorimo jedno i on to potpiše, idući put kaže puj, pik potpisano više ne važi. Spremamo i ostale aktivnosti i izjašnjavanje članstva o općem štrajku. Na priču o usklađivanju s EU-direktivama reći ću samo da postojeći Zakon o radu nije bio usklađen s europskim direktivama, ne bismo ni ušli u Europsku uniju – kaže nam Krešimir Sever, predsjednik NHS.
A Hrvatskoj se kuhaju izmjene zakona o radu, mirovinskom osiguranju i privremenim i povremenim poslovima. Promjene će radnicima donijeti povećanje radnog vijeka s 65. na 67. godina života, radni tjedan će moći trajati 56 sati do maksimalnih 60, a na određeno će se moći raditi i dulje od tri godine…
Agencije za privremeno zapošljavanje radnika kod jednog poslodavca mogu zaposliti maksimalno tri godine umjesto sadašnje jedne godine, a moći će se raditi i na vaučere, po sat vremena, na dan, dva ili po nekoliko sati…
Sindikati su iz Gospodarsko-socijalnog vijeća izašli nezadovoljni jer je, kako tvrde, prijedlog zakona o radu složen tako da se legalizira dosadašnje nepoštivanje zakona kod dijela poslodavaca pa bi svi poslodavci, u svim sektorima, za sve radnike mogli radno vrijeme organizirati kako hoće.
Objašnjavaju da bi poslodavac vlastitom odlukom mogao iscrpljivati radnika do 56 sati tjedno, potom ih, kada ga ne “pogodi” narudžba, poslati doma, a kada dobije narudžbu opet ih pozvati raditi do 56 sati, tako da unutar četiri mjeseci može prikazati prosjek o 48 satnom radnom tjednu.
Kada “potroši” radnika, poslodavac mu više neće trebati ponuditi druge poslove ili ga za njih dodatno osposobljavati, već mu može otkazati ugovor o radu, a onda dalje bez obveze zabrane zapošljavanja novog radnika šest mjeseci, na mjesto otpuštenog radnika zaposliti jeftinijeg radnika preko agencije za provremeno zapošljavanje ili će angažirati radnika na sat i plaćanjem na markicu/vaučer, a na takve se radnike Zakon o radu uopće ne bi primjenjivao.
‘Reforma je uvjet’
Na sindikalno nezadovoljstvo ovih dana Mirando Mrsić, ministar rada i mirovinskog sustava, ponavlja kako je reforma radnog zakonodavstva uvjet za gospodarski rast zemlje i da bez toga nema naprijed. Ova Vlada na polovini svog mandata taj rast nikako ne može postići. Štoviše, deficit je sve deblji, premda se ovog tjedna ministar financija opet zadužio za 1,7 milijardi kuna na domaćem tržištu, ispalo je da ministarstvo obrazovanja nema novca za putne troškove učiteljima i profesorima pa će ljudi ostati prikraćeni, kako koji, neki za stotinu, neki za 700 a neki i za 1500 kuna.
– I prosvjetari će imati dodatan motiv da nam se priključe na prosvjedu jer je ovo što im se radi krajnja svinjarija. Putne troškove ne mogu dobiti jer nema novca, Vlada ide putem lošeg poslodavca i ne šalje dobru poruku svim ostalim poslodavcima – smatra Mladen Novosel, predsjednik SSSH-a.
Naglašava da je naš zakon o radu posve usklađen s EU direktivama te ga se mijenja da bi se služilo profitu, Svjetskoj banci i MMF-u od kojih se traže krediti. Dodaje da je i najveći zagovornik fleksibilizacije radnog vremena OECD odustao od tog koncepta koji nije donio ništa dobrog Španjolskoj i Bugarskoj, gdje je maksimalno fleksibilizirano otpuštanje, a rezultat je porast nezaposlenosti bez gospodarskog rasta.
– U Hrvatskoj se već godinama od 80 do 90 posto svih ugovora o radu sklapa na određeno vrijeme. Ni to nije dovoljno pa se ide dalje s promjenama zakona. Gospodarski rast postižu dobri menadžeri i to što imate posla, a kod nas posla nema. U Njemačkoj je minimalna bruto satnica radnicima povećana na 8,5 eura, a kod nas je ona 2,36 eura. Je li njemačko gospodarstvo nekonkurentno kad ima tri puta veću cijenu rada – pita Novosel.
Vladimir Ferdelji, predsjednik Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika Croma i nekadašnji dugogodišnji direktor uspješne tvrtke Elektrokontakt, smatra da su reforme potrebne i da nam treba fleksibilniji rad jer u protivnom ne možemo biti konkurentni.
– Produljenje radnog vremena trebalo bi biti stvar dobrovoljnosti, poslodavac ne bi smio prisiljavati radnika da radi dulje od propisanog radnog vremena. Ako radnik vidi da će mu to donijeti korist, da će poslodavac poslovati i da će sačuvati svoje radno mjesto, on može pristati na dulji rad. Ali, bez prisile, to treba zakonom ograničiti. Mogu reći iz svog iskustva u Elektrokontaktu da nikad nije bilo problema s prekovremenim radom, noćnim radom i radom nedjeljom. Plaćali smo ih radnicima s dodatkom i uvijek je bilo više radnika koji su se javljali za taj rad jer su htjeli dodatno zaraditi nego što smo ih mi trebali – ističe Ferdelji.
Detalji su u kolektivnom ugovoru
Time predsjednik Crome dotiče bolno pitanje neplaćanja dodatnog rada kojeg je i aktualna Vlada u planu 21 detektirala kao kršenje zakona. Danas to rade tako što će prekovremene produljenjem radnih tjedna useliti u normalno radno vrijeme čime će se, prozivaju ih sindikati, obuhvatiti i legalizirati kršenja sadašnjeg zakona. S tim se ne slaže ekonomist dr. Damir Novotny.
Misli da nam je nužna fleksibilizacija i da sindikati i neke političke stranke griješe u argumentaciji i stavovima te da nas je status quo skupo koštao jer imamo najveću nezaposlenost u 15 godina. Smatra da sindikati vjeruju da je danas moguće stvarati radna mjesta kakva su nekad postojala u Hrvatskoj do 90-tih godina prošlog stoljeća. Toga više nikad neće biti.
– Europske zemlje reformiraju tržište rada jer se nastoje nositi s konkurencijom iz Kine, a mnoge nemaju zakone o radu nego općeniti krovni zakon dok detalje reguliraju kolektivnim pregovorima i ugovorima. Uglavnom se ide na skraćivanje radnog tjedna, na 30 sati, to su učinile Njemačka i Francuska, a u tim se zemljama može raditi kod dva poslodavca, mini poslove… Vjeruju da je bolje imati radno mjesto na pola radnog vremena nego ga nemati nikako. U Njemačkoj je dogovorena satnica od 8,5 eura, a sve ostalo je stvar kolektivnog ugovora. Mi s ovim zakonom o radu nećemo zadržati ni postojeća radna mjesta. Razumijem sindikate jer je u praksi bilo brutalnih kršenja zakona – dodaje Novotny.
No i on kaže da je problem što Vlada kreće u reforme parcijalno pa se reformira tržište rada bez da su se otvorile špine poticaja regionalnih razvojnih politika za otvaranje radnih mjesta.
Mi bismo dodali da je problem možda i to što ne živimo u Njemačkoj, Francuskoj, Danskoj ili Austriji, gdje onaj tko je ostao bez posla ima znatno veće šanse da će pronaći novi.
