Pregledom umjetnina koje posjeduje Nadan Vidošević, istražitelji su otkrili nevjerojatno kulturno blago u njegovoj “riznici” – Vidošević posjeduje inkunabule, rijetke knjige iz 15. stoljeća. Inkunabule ili prvotisci su knjige iz samih početaka tiskarstva, od izuma Gutenbergova tiskarskoga stroja 1455. godine.
Teško je zamisliti da netko u privatnoj zbirci posjeduje inkunabule, koje se čuvaju u riznicama sveučilišnih i znanstvenih knjižnica, ili ih u svom posjedu imaju neki od crkvenih redova, kao franjevci ili dominikanci, koji ih također čuvaju u riznicama.
U riznici u sklopu franjevačkog samostana u Zadru nalazi se stotinu inkunabula.
Ljubomorno ih čuvaju
– Ljubomorno ih čuvamo – kaže fra Stanko Škunca, gvardijan toga franjevačkog samostana, koji ističe da ne postoji “tržište inkunabula”.
– Možemo govoriti samo o crnom tržištu, ne znam koliku cijenu mogu dosegnuti jer su inkunabule inače neprocjenjive. Dubrovački franjevci čuvaju 216 inkunabula, mi stotinu. Uistinu ne znam kako pojedinac za svoju privatnu zbirku može nabaviti inkunabulu, osim ako pretpostavimo da se neke inkunabule čuvaju po kućama, ne moraju sve biti crkvene. Druga mogućnost je da je kupljena inkunabula ukradena – kaže fra Škunca.
U Znanstvenoj knjižnici u Zadru čuvaju se 34 inkunabule, dok ih se u Zadarskoj županiji ukupno čuva 155.
– Njihova vrijednost je neprocjenjiva. Za usporedbu, u doba prvotisaka, njihova je vrijednost bila usporediva s vrijednošću kuće. U hrvatskim se knjižnicama čuva oko 450 inkunabula, a najviše u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu – kaže Milenka Bukvić, viša knjižničarka u Znanstvenoj knjižnici Zadar, ističući da su na slavenskim jezicima inkunabule tiskane samo u Hrvatskoj, Češkoj, Ukrajini i Crnoj Gori. Prva hrvatska inkunabula tiskana je 1483., a poznato je devet hrvatskih inkunabula, od čega je pet tiskano glagoljicom, a četiri latinicom, te su Hrvati su jedini narod koji ima inkunabule tiskane na dvama pismima.
Policiji tijekom godina nije prijavljen nijedan slučaj otuđenja prvotisaka. Ipak, u najstarijem samostanu Makarskog primorja, u Zaostrogu – gdje se čvrsto čuvaju u arhivu 23 inkunabule – dvije nedostaju, rekao nam je zaostroški gvardijan fra Branko Brnas. Ne može im se ući u trag, a niti se točno zna način na koji su nestale. Tek odnedavno su knjige pod videonadzorom. Fra Branko dodaje kako postoji mogućnost da ih je netko od svećenika posudio, a da ih taj nije vratio i, stoga, upozorava:
– Bez da se ustanove činjenice, ne može se sa sigurnošću ništa tvrditi!
Zbirka Ragusina
U Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku čuva se iznimno vrijedna zbirka Ragusina, registrirana kao dio spomeničkog fonda RH. Čini je ukupno 13.490 svezaka pisane povijesne građe koja prati razdoblje do pada Dubrovačke Republike 1808. godine. U zbirci Ragusina ukupno je 77 inkunabula, od kojih je najljepša De natura angelica (1499.) autora Jurja Dragišića.
Spomeničku cjelinu čine nadalje 928 rukopisa, bogata korespondencija u kojoj je privatna prepiska Ive Vojnovića i Baltazara Bogišića. Finoćom izvedbe u Ragusini se izdvaja Omnia opera, inkunabula koju je prije 500 godina izradio ugledni venecijanski filozof Picus de Mirandula, a potkraj 1990-ih otpremljena je iz Znanstvene knjižnice Dubrovnik na restauraciju u znamenitu Restauratorsku radionicu Nacionalne knjižnice u Varšavi.
‘Judita’ i ‘Osman’ u Dubrovniku
Inkunabula ne manjka ni u knjižnici dubrovačkog franjevačkog samostana. Među 20 tisuća svezaka, u Maloj braći se čuva 137 inkunabula, primjeraka crkvenih korala i više od 1200 stotine rukopisa, među kojima i jedini sačuvani primjerak prvog izdanja “Judite” Marka Marulića te jedan rani prijepis Gundulićeva “Osmana”.
