U posljednja četiri mjeseca, od početka srpnja do kraja listopada, potvrdu Hrvatske liječničke komore za odlazak na rad ili školovanje u inozemstvo zatražio je 151 liječnik. Usporedbe radi, čitave prošle godine potvrde koje su se tada izdavale zatražilo je 44 doktora medicine! Iz Komore se ograđuju da je uzorak još premali da bi mogli govoriti o trendu, ali navode da je od 30 liječnika koji su ovog srpnja, dakle odmah po ulasku u EU, zatražili potvrde, četvero kao razlog odlaska u inozemstvo navelo je edukaciju odnosno subspecijalističku izobrazbu, a ostalih 26 otišlo bi radi posla. U kolovozu, pak, od 33 zahtjeva dva su motivirana dodatnim obrazovanjem, a 31 potragom za radnim mjestom izvan domovine.
Podatke je prikupila i analizirala prim. dr. Katarina Sekelj-Kauzlarić, voditeljica Odjela za stručno-medicinske poslove u Komori, te objavila u Liječničkim novinama.
– Ako bi se ovaj trend iz srpnja, kolovoza, pa i rujna nastavio narednih godinu dana, može se očekivati da oko 300 do 400 liječnika zatraži dokumentaciju za odlazak na rad u inozemstvo. Ako znamo da godišnje oko 400 mladih doktora zatraži izdavanje prve licence za rad, broj onih koji odlaze mogao bi se na godišnjoj razini izjednačiti s brojem onih koji diplomiraju. Tome treba dodati određeni broj liječnika koji svake godine ode u mirovinu. Vjerujem da bi, zbog aktualnog položaja liječnika u sustavu, odljev bolničkih liječnika mogao biti još i veći. Među ovima koji su već najavili odlazak, najviše je mladih doktora medicine koji predugo čekaju specijalizaciju i zapošljavanje na neodređeno vrijeme te u dobi od 26 do 30 godina napuštaju zemlju tražeći neka bolja rješenja, tumači dr. Sekelj-Kauzlarić.
Navodi da hrvatski liječnici najradije biraju Njemačku, gotovo polovica njih, te Veliku Britaniju (22 posto), ali je sve popularnija Skandinavija (Švedska s 18 posto, Norveška s 12 posto).
– Vani postoje velike potrebe i velika je potražnja. Naš je rad cijenjen, plaće medicinskih sestara kreću se od 1.300 do 2.000 eura. Na Višoj zdravstvenoj školi u Bihaću, gdje ću uskoro diplomirati, strani agenti polaznike stalno vrbuju za odlazak u Njemačku, Irsku, Englesku, sve do Skandinavije. Ljudi odlaze, ali kod nas nitko to ne komentira i svi se prave kao da je sve u najboljem redu. Evo, plaće su nam kasnile 4-5 dana, a nitko nam nije objasnio ni zašto ni do kad ćemo čekati, kaže Suzana Rossmanith, medicinska sestra na odjelu kirurgije u pulskoj bolnici i predsjednica bolničke podružnice Strukovnog sestrinskog sindikata.
I ona se s obitelji spremala za odlazak u Njemačku, ali su to zasad morali odgoditi. »Moja je želja da više ne živim u Hrvatskoj«, odrješita je Rossmanith. Zašto? »Zbog politike u ovoj zemlji. Pa ne možete živjeti negdje gdje ne znate kad ćete dobiti plaću, ne znate ni hoćete li je uopće dobiti, a radite posao za dvije medicinske sestre. Čitam kako se jedan novinar sprda da smo mi supermeni ako toliko radimo, a ja mu poručujem da dođe na kirurgiju da vidi što to znači kad jedna sestra mora okrenuti deset nepokretnih pacijenata u postelji. Naravno da jesmo supermeni, svi u zdravstvu, jer nije normalno da liječnik radi 24 sata i da u drugom dijelu dežurstva mora obaviti dvije operacije, kao da mu je tek počeo radni dan, a ne da je već odradio 15 sati
