Dolina Neretve vrije. Požutjele mandarine ne mogu se obrati niti prodati, a neretvanski voćari pripremaju “seljački bunu”. Nekada se mandarina kao hrvatski brend uspoređivala sa sumamedom, jer je zapravo jedino izvozno voće od kojega su svi imali koristi, otkupljivači, seljaci i država. Kovani su veliki planovi, sađeni novi nasadi, koji bi u punoj rodnosti mogli dati više od stotinu tisuća tona i sve to uz državne poticaje veletrgovcima od osamdeset lipa po kilogramu uz zajamčenu najnižu cijenu od tri kune.
Bacit će ih…
Tako je bilo posljednjih desetak godina, svi su bili sretni i zadovoljni, Neretva je postala bogata regija, sve do dolaska Europske unije. Poticaji su ukinuti i sve je odjednom nestalo kao balon od sapunice, a neretvanske mandarine, popularno nazivane i žuto zlato, mogle bi uskoro završiti pogažene u blatu pored puta.
Što je razlog ovakva kraha mandarina, nitko sa sigurnošću ne može reći, a o tome najmanje zna neretvanski seljak. Ukidanje poticaja nije došlo iznenada, o tom se naveliko pričalo i pisalo čitavu prošlu godinu pa, ipak, otkupljivači i veletrgovci se očito nisu pripremili za novonastalu situaciju.
Upućeniji u ovu problematiku kažu da poticaji nisu presudni za slom ovogodišnje berbe, već nedozrele i zelene mandarine koje su žućene u komorama i takve nekvalitetne isporučene na tržište Rusije, koje je bilo izvozni favorit. Navodno se nekoliko šlepera kiselih mandarina vratilo natrag, a rusko tržište opredijelilo za mandarine iz Turske i drugih zemalja Sredozemlja. Mogle su se čuti priče o kiselim mandarinama na hrvatskim tržnicama, koje su neodgovorni pojedinci na silu zažutili, pa zbog njih pate svi ostali pošteni voćari.
– Do sada sam ubrao oko četiri vagona mandarina i siguran sam da će mi propasti tri vagona – kazao nam je 77-godišnji Ivo Deak iz Opuzena.
Kaže da bi u dobrim godinama na svojim plantažama mogao ubrati i desetak vagona, ali ove jeseni urod je općenito manji. Ivo se još uvijek nije oporavio od prijevare, koju je doživio u poduzeću “Vrni”, koje mu je ostalo dužno 180 tisuća kuna za mandarine, a sada je došao novi šok. On, supruga i sin Goran od jutra do mraka beru mandarine i ne mogu ih prodati.
– Svejedno plodove moramo otkidati sa grana i baciti ih jer ako ostanu, tijekom zime uništavaju plantažu – kaže nam Goran.
Otkupljivačka poduzeća danima ne otkupljuju mandarine budući da nisu uspjeli prodati zalihe, a zbog toplog vremena počele su dozrijevati i kasnije sorte, pa je tako zagušenje tržišta neizbježno. Stotine tona mandarina trenutačno stoji neobrano na granama, a oni koji se uspiju probiti do otkupa prvoklasno voće daju na otvoreni račun.
To znači da uopće nije formirana otkupna cijena te će im mandarine biti isplaćene ako ih otkupljivač uspije prodati. Ako se prodaja i otkupi nastave ovakvom dinamikom, na plantažama od Metkovića do ušća Neretve zimu će dočekati trećina ovogodišnjeg uroda, a to je petnaestak tisuća tona!
Očajni voćari
Voćari s kojima smo porazgovarali su očajni. Za katastrofalno stanje optužuju otkupljivače koji se nisu prilagodili poslovanju u tržišnim uvjetima te žele ekstra zaradu obarajući cijene seljacima, zapravo žele izostanak poticaja nadoknaditi nižim cijenama. Neki idu još dalje pa tvrde da se kriza umjetno stvara kako bi otkupna cijena došla na jednu kunu. Jedini mogući izlazak iz krize vide u dolasku “jakog” trgovca, koji bi bio kadar neretvansku mandarinu plasirati na inozemno tržište. Međutim, otkupljivači loše stanje u otkupu i plasmanu mandarina tumače na drukčiji način.
– Ovogodišnja berba mandarina odvijala se u skladu s očekivanjima, sve do nepredviđenih okolnosti, zatvaranja najveće moskovske tržnice i posljedično općeg zastoja u prodaji na tom tržištu. Rusija se u posljednjih nekoliko godina profilirala u značajno tržište za naše mandarine, pa je stoga zastoj u prodaji tamo, uzrokovao i zastoj u otkupu i berbi u dolini Neretve – pojasnio je Strahimir Filipović, direktor poduzeća “Mandarinko”.
– Do zastoja u otkupu i prodaji dolazi zbog sve većih udaljenosti kojima naše mandarine putuju do potrošača. Zbog toga i povratna informacija od kupca do berača dolazi sa zakašnjenjem, pa kronično bilježimo razdoblja povremene prekomjerne ponude, što stvara nervozu kod proizvođača i negativne korekcije cijena. U posljednjih osam godina sustavom državnih subvencija otkupa i skladištenja mandarine imali smo određeni prostor za bezbolnije prevladavanje takvih situacija i prostor za popularnije cijene na novim tržištima. Zbog uspješnog otkupa i prodaje, proizvođači su nastavili širiti nasade – kaže Filipović, naglašavajući da je potrebna podrška krovnih institucija u pozicioniranju na novim tržištima unutar EU-a.
Kako do Europske unije?
U Udruzi voćara mandarina nisu očekivali ovakve probleme.
– Proizvođače mandarina, pored smanjenog uroda, još više brine loša prodaja, te niska otkupna cijena mandarina – ističe predsjednik udruge Mijodrag Kiridžija.
On smatra da su direktne potpore Ministarstva poljoprivrede bile ključne za ekonomsku održivost i širenje proizvodnje mandarina u dolini Neretve te da izlazak iz krize treba tražiti u novim tržištima. Neretvanske voćare iznenadili su problemi s mandarinama jer je ove jeseni manji urod i do dvadeset tisuća tona u usporedbi s prošlom godinom, kada je na neretvanskim poljima ubrano pedeset tisuća tona.
Da je riječ o drastično manjem urodu, potvrđuje i podatak da se u punoj rodnosti na plantažama u donjem Poneretvlju može ubrati više od 100 tisuća tona. Zabrinutost voćara je to veća, jer kako će plasirati toliki urod ako ne mogu prodati ni upola manji. Sve je to dovoljno da se alarmiraju nadležne državne institucije te da se neretvanskim seljacima pruži razumijevanje i pomoć kako bi se njihovi plodovi kao prvoklasni hrvatski proizvod našli na tržištu Europske unije.