Prema nedavnim medijskim napisima Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravlja u proteklih je devet mjeseci zaprimila 143 prijave liječnika u kojima su roditelji pismenom izjavom odbili da im dijete bude cijepljeno prema kalendaru cijepljenja
Za usporedbu, lani je inspekcija primila 29, a u 2011. samo četiri prijave. Ministarstvo zdravlja je protiv prijavljenih roditelja podnijelo optužne prijedloge prekršajnom sudu.
U Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ) za tportal su nam rekli da bi zabrinjavajući porast broja prijava protiv roditelja dijelom mogao biti posljedica činjenice da je od ove godine u pedijatrijskim ordinacijama u primjeni poseban obrazac za prijave necijepljenja djece.
‘Uvođenje posebnog obrasca tražili su liječnici koji su tako sebe zaštitili od mogućih sankcija zbog necijepljenja, no događa se da se obrasci s prijavom šalju čak i za djecu kojoj je cijepljenje odgođeno ili imaju kontraindikacije za cijepljenje. Osnovna svrha slanja obrasca o odbijanju cijepljenja nije prijava nesavjesnih roditelja, već dokumentiranje činjenice da je razlog tome odbijanje roditelja, a ne nemar liječnika’, objasnili su u Službi za epidemiologiju.
Neodgovorne, opasne kampanje
Budući da bi se dio ove statistike ipak mogao pripisati i pojačanoj antivakcinacijskoj kampanji koja se posljednjih godina provodi u svijetu, ali i u Hrvatskoj, u HZJZ-u smatraju da je roditelje važno pravilno informirati o dobrobitima i eventualnim nuspojavama cijepljenja.
‘Smatramo da se posebna važnost treba posvetiti razgovoru s roditeljima kojima treba jasno objasniti sve prednosti cijepljenja ali i moguće rizike. Takav pristup zahtijeva kontinuirani rad s liječnicima cjepiteljima jer oni čine prvi kontakt s roditeljima’, kažu epidemiolozi.
U HZJZ-u smatraju da su povećanom nepovjerenju prema cijepljenju svakako pridonijeli i brojni nestručni medijski istupi na tu temu. Neki antivakcinacijski aktivisti u svojim kampanjama idu toliko daleko da neodgovorno tvrde da zarazne bolesti nisu iskorijenjene zbog cijepljenja nego zahvaljujući poboljšanim socioekonomskim i higijenskim uvjetima, što jasno demantiraju slučajevi ponovne pojave nekih bolesti poput poliomijelitisa u razvijenim zemljama.
Obavezna cjepiva i nuspojave
U Službi za epidemiologiju ističu da su cjepiva koja su u Hrvatskoj obavezna sigurna te da su liječnici dužni voditi računa o mogućim kontraindikacijama.
‘U Hrvatskoj prema Programu obveznog cijepljenja cijepi se protiv sljedećih bolesti: tuberkuloze, difterije, tetanusa, poliomijelitisa, bolesti uzrokovane Haemophilus-om influenzae tipa B, hepatitisa B, hripavca (pertussisa), ospica (morbila), mumpsa (parotitisa) i rubele. Određivanje bolesti protiv kojih se cijepi temeljeno je na pomnoj epidemiološkoj analizi, razumijevanju epidemiološke situacije te poznavanju karakteristika cjepiva. Nuspojave koje se javljaju na cjepivo uglavnom su blage i kratkog trajanja te prolaze spontano bez posljedica. Cjepiva vrlo rijetko uzrokuju ozbiljne nuspojave. Vrlo rijetke nuspojave mogu ostaviti trajne posljedice (npr. Guillan-Barre sindrom, brahijalni neuritis, postvakcinalni poliomijelitis) i ugroziti život (anafilaktička reakcija). Npr. za postvakcinalni poliomijelitis učestalost se procjenjuje na 1 na milijun doza oralnog polio cjepiva koje se više i ne koristi u Hrvatskoj. Za svako cjepivo postoje apsolutne i relativne kontraindikacije te se prije svakog cijepljenja utvrđuje postojanje takvih kontraindikacija, što utvrđuje liječnik cjepitelj. Dodatno, svaki liječnik cjepitelj ako primijeti neželjenu reakciju na cjepivo, takvu prijavljuje Službi za epidemiologiju i Agenciji za lijekove i medicinske proizvode. Time, stručnjaci imaju uvid u neželjene reakcije na cjepivo i analiziraju ih, na temelju čega mogu pravovremeno procijeniti treba li se reagirati. Korist od primjene cjepiva, govoreći o svim cjepivima koja su u upotrebi u RH, uvelike nadmašuje potencijalni rizik od nuspojava’ poručuju stručnjaci.’
Zaboravljene strahote
U HZJZ-u upozoravaju da je u suvremenom društvu koje je iskorijenilo mnoge ozbiljne bolesti poput tuberkuloze ili dječje paralize lako zaboraviti njihove strahote i preuveličati posljedice cijepljenja.
‘U zemljama koje imaju povoljnu epidemiološku situaciju s bolestima protiv kojih se cijepi, tj. gdje je učestalost obolijevanja niska, polako se gubi jasna slika o težini bolesti i komplikacijama te su takve zemlje, poput Hrvatske, suočene s problemom umanjivanja važnosti cijepljenja. Ospice su jedna takva bolest. Rizik obolijevanja od ospica u Hrvatskoj je vrlo nizak, gotovo nepostojeći. Zadnjih godina u Hrvatskoj nema trajne cirkulacije virusa ospica u populaciji, već imamo uvezene slučajeve. Tako smo 2012. godine imali samo 2 uvezena slučaja, a bolest se nije proširila na kontakte jer su kontakti bili zaštićeni cjepivom. Međutim, prije 6 godina imali smo drugačiji primjer kad je jedan uvezeni slučaj uspio uzrokovati epidemiju sa sedamdesetak oboljelih.
Dobar primjer je i poliomijelitis (dječja paraliza). Hrvatska je kao i sve druge zemlje Europe eliminirala dječju paralizu (zadnji slučaj zabilježen je u Hrvatskoj 1989. godine). No poznate su nam dvije epidemije na području Europe. Npr. u Finskoj je 1985. izbila epidemija iako je ona istog ‘polio-free’ statusa kao i Hrvatska. Slično se dogodilo u Nizozemskoj 1992. gdje je epidemija izbila unutar jedne religijske zajednice koja odbija cijepljenje. Osim toga, u travnju ove godine otkriven je divlji polio virus u otpadnim vodama u Izraelu, zemlji koja je od 1988. godine slobodna od poliovirusa. Stoga je SZO izdala preporuke da se intenzivira praćenje i nadzor u svim zemljama te se svim putnicima koji putuju u Izrael preporučuje da budu potpuno cijepljeni protiv poliomijelitisa. To se čini i u Hrvatskoj’, kažu u HZJZ-u.
Treba li cijepljenje biti obavezno ili samo preporučeno?
U Hrvatskoj, ali i u nekim drugim europskim zemljama često se vode rasprave o tome treba li cijepljenje biti obavezno ili samo preporučeno. Različite zemlje imaju različite zakonske odredbe o tome. Prema izviješću iz 2012. koje uključuje 27 zemalja članica EU te Norvešku i Island, 15 ih nema obavezno cijepljenje, a ostalih 14 ima najmanje jedno koje je obavezno. No rezultati pokazuju da je procijepljenost djece vrlo visoka čak i u zemljama u kojima cijepljenje nije obavezno zbog dobre obaviještenosti roditelja.
Neka iskustva sa zemljama poput Pakistana, u kojem se militantni islamisti protive cijepljenju jer ga smatraju zavjerom zapada protiv plodnosti muslimana, pokazala su da su se neke već gotovo suzbijene opasne bolesti počele vraćati. U toj zemlji militanti su prije tjedan dana bombom napali liječnike koji su cijepili djecu protiv poliomijelitisa. U eksploziji su ubijene dvije osobe. Zbog ovakvog otpora ta zemlja još uvijek pripada krugu od samo tri u svijetu u kojima je poliomijelitis endemska viralna infekcija, a broj infekcija je samo u 2011. porastao za 37 posto.
Epidemiolozi stoga upozoravaju da se u svijetu koji je zbog dobre prometne povezanosti postao globalno selo nikada ne možemo opustiti jer uvijek treba voditi računa da se opasne bolesti mogu brzo vratiti i proširiti ako populacija nije dovoljno procijepljena. Drugim riječima roditelji su odgovorni da svojoj djeci, ali i drugim sugrađanima pruže odgovarajuću zaštitu od opasnih bolesti čak i kada se čini da ona više nije potrebna.
