Prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova, 93-godišnji Josip Boljkovac, optužen je da je kao šef karlovačkog Odjeljenja za zaštitu naroda (Ozna) odgovoran za uhićenja civila s područja Duge Rese i okolice te likvidaciju 21 civila u svibnju 1945.
Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo Boljkovca tereti da je od 7. svibnja do sredine lipnja 1945. protivno propisima međunarodnog ratnog prava, zapovjedio uhićenje i dovođenje u zatvor većeg broja civila s područja Duge Rese i okolnih mjesta pod optužbama da su surađivali s ustaškim vlastima.
Uhićenici, šest poznatih i četrnaest zasad nepoznatih osoba, ispitivani su više dana i potom po njegovoj zapovjedi, od podređene mu 3. čete 1. hrvatske brigade KNOJ-a, u više navrata odvođeni, usmrćeni i zakopani na predjelu Vidanka Curak. Jedan muškarac koji se usprotivio odvođenju, usmrćen je hicima iz vatrenog oružja kod željezničke pruge u Dugoj Resi, objavilo je odvjetništvo na svojim internetskim stranicama.
Boljkovčev branitelj Anto Nobilo rekao je Hini da će svoj stav u odnosu na optužbe moći zauzeti tek kad dobije optužnicu. “Nisam vidio optužnici pa ne znam na temelju kojih dokaza ga se tereti”, kazao je Nobilo.
Dodao je da u dokaznom postupku nije vidio ni jedan dokaz koji bi teretio njegova branjenika. No, ostavio je mogućnost da je u međuvremenu pronađen neki dokaz koji on još nije vidio. “Kad dobijem optužnicu moći ću zauzeti svoj stav”, rekao je Nobilo.
Boljkovac je zbog tih optužbi uhićen 2. studenoga 2011. a iako je odbacio sve optužbe istražna sutkinjom uz pokretanje istrage odredila mu je i pritvor. Te je odluke nakon žalbe obrane potvrdilo i izvanraspravno vijeće Županijskog suda.
Ustavni sud je krajem studenog 2011. ukinuo odluku zagrebačkog Županijskog suda o pokretanju istrage i određivanju pritvora protiv Boljkovca zbog sumnje da je počinio ratni zločin 1945. Zbog poodmakle dobi i zdravstvenog stanja Boljkovac je većinu vremena umjesto u Remetincu proveo u zatvorskoj bolnici.
Odvjetništvo ga smatra odgovornim jer je postupao protivno propisima međunarodnog ratnog prava i načelima međunarodnog prava koja proizlaze iz običaja ustanovljenih među civiliziranim narodima, iz zakona čovječnosti i zahtjeva javne savjesti koje propisuje Haška konvencija o zakonima i običajima rata iz 1907. i protivno članku 46. Pravilnika o zakonima i običajima rata na kopnu koji je sastavni dio Konvencije.
