Ako su utemeljena učestala upozorenja ministra financija Slavka Linića, izrečena i na prošlotjednoj sjednici Vlade, da će uskoro doći u pitanje otplata našeg inozemnog duga, Vladi preostaje zatražiti financijsku pomoć Europske unije kako bi izbjegla “grčki scenarij”.
Ne bi se radilo o nečem neuobičajenom za članice Unije, takav aranžman s EU-om imale su i(li) imaju Mađarska, Latvija i Rumunjska, dok sam novac nije upitan jer je Bruxelles za ovakvu vrstu pomoći spremio 50 milijardi eura.
Unija, međutim, u pravilu, pomoć financijski ugroženoj članici uvjetuje sklapanjem aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom. Aranžman s MMF-om podrazumijeva proračunske restrikcije koje, prema prijašnjim prijedlozima te institucije Hrvatskoj, uključuju smanjenje plaća u državnoj administraciji i mirovina.
– Eventualna financijska pomoć Europske unije zahtijevala bi i izvjesno učešće MMF-a uz provođenje dodatnih mjera štednje i strukturne reforme – ocjenjuje za “Slobodnu” Alen Kovač, direktor Službe za ekonomska istraživanja Erste banke, dodajući kako je od uzimanja pomoći od EU-a i MMF-a ipak izvjesnije da će Hrvatska zbog prevelikog proračunskog deficita i trenda rasta javnog duga ući u proceduru prekomjernog deficita.
U toj proceduri, podsjeća Kovač, podrazumijeva se provođenje fiskalne konsolidacije. – Dostupnost financiranja na vanjskim tržištima za Hrvatsku ne sugerira traženje financijske pomoći od Unije i MMF-a u kratkom roku, no zadržavanje povjerenja investitora u srednjem roku zahtijeva odgovornu fiskalnu politiku – zaključuje ekonomist Erste banke.
Linearno smanjenje
U kolikom bi postotku išlo smanjenje plaća i mirovina iz MMF-a nikada nije službeno predočeno. No, procjene govore da bi se masa plaća za državne i javne službenike skresala za 30 posto, a budžetsko davanje za mirovine i do 20 posto na godišnjoj razini.
Međunarodni monetarni fond, dakle, zapovjedio bi kresanje proračunskih izdataka za plaće i mirovine, a kako bi država to izvela, njezina je stvar. Najlakše je provesti tzv. linearno smanjenje svake plaće i mirovine za određeni postotak, ali je to i najnepravednije.
Potpuno ista je situacija bila kada je Vlada Jadranke Kosor uvela tzv. harač, poseban porez na plaće i mirovine s jednom jedinom poreznom stopom, kako bi spasila proračun.
– Smanjene mirovina tzv. linearnim ili nekim drugim postupkom niti je potrebno, niti je opravdano, niti je rješenje problema našeg mirovinskog sustava – komentira opisani scenarij Milivoj Špika, predsjednik Bloka Umirovljenici zajedno, odričući i izravnu vezu između mirovina i otplate vanjskog duga o kojoj govori ministar Linić.
Nitko, kazao nam je Špika, u ovoj zemlji nije toliko blesav da povjeruje ministru financija kako se država mora zaduživati ili tražiti pomoć Europske unije ili MMF-a kako bi isplatila mirovine.
Špika misli da se radi o puštanju probnih balona od strane ministra.
– Ono što je potrebno učiniti jest revizija svih mirovina, da se vidi tko uživa nešto što mu ne pripada. Tu bi onda sigurno bilo prostora za smanjenje nekih mirovina. I ono što je još važnije, Vlada mora stvoriti uvjete za drastičnu promjenu odnosa između broja zaposlenih i broja umirovljenika koji je sada blizu 1:1. Potrebno je dio umirovljenika vratiti na tržište rada, jer je prosječna starost naših umirovljenika oko 50 godina – predlaže predsjednik BUZ-a.
Posuđuju im milijarde
Usmjerenost MMF-a na plaće i mirovine iz budžeta posljedica je činjenica da za primanja državnih i javnih službenika, “zatvaranje” rupa u mirovinskom sustavu i za zdravstvo ide oko 80 posto čitavog državnog proračuna.
S obzirom na to da je uštede u zdravstvu ili u subvencijama poljoprivrednicima, koji su također pozamašna proračunska stavka, teško kontrolirati, MMF, ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje, inzistira na smanjenju plaća i mirovina kao najefikasnijeg načina smanjenja javne potrošnje.
Takav pristup odgovara i Europskoj uniji kada posuđuje novac članici u poteškoćama pod najpovoljnijim uvjetima koji se mogu postići na tržištu. Mađarskoj je na taj način posuđeno 6,5 milijardi, Latviji 3,1 milijarda, a Rumunjskoj 6,4 milijardi eura.
U Hrvatskoj, vanjski dug tzv. središnje države, bez duga banaka, poduzeća i građana prema inozemstvu, u srpnju ove godine iznosio je 44 milijarde eura.
Ove godine za povrat inozemnog duga iz proračuna je otišla milijarda kuna, dok će iduće godine taj iznos biti četiri puta veći, a u 2015. planiran je povrat 6,5 milijardi kuna. Država se razdužuje i na domaćem tržištu, ove godine 11 milijardi, a iduće godine oko deset milijardi kuna. Otuda, ne čudi bojazan ministra financija da se dugovi neće imati odakle vraćati.