Zabrana kopanja po smeću. Kazne za uzimanje odbačenih stvari na ulicama. Planovi za uvođenje ‘zona bez beskućnika’. Ovim bešćutnim metodama Mađarska nastavlja rat protiv sirotinje.
Krivi su jer su siromašni. Beskućnici u Mađarskoj sada su i službeno proglašeni kriminalcima, a njihov ”stil života” i ustavom je zabranjen.
Kampanja protiv sirotinje započela još 2010. godine
Kampanja koja u susjednoj zemlji traje još od 2010. godine odjeknula je svijetom. No, izgleda ne dovoljno da bi mađarske vlasti spriječile da se nastave nesmiljeno obračunavati s najsiromašnijima. Na kršenje ljudskih prava upozorilo ih je nekoliko međunarodnih organizacija, no ozbiljnije reakcije na svjetskoj ili europskoj razini nije bilo. Nakon što je 2012. godine beskućništvo u Mađarskoj zakonom zabranjeno, podigla se velika bura. Ustavni sud je samo nakon nekoliko mjeseci srušio novi zakon jer ugrožava temeljno ustavno pravo na ljudsko dostojanstvo, no nije trebalo dugo da se mađarska vlada dosjeti drugom rješenju. U ožujku ove godine promijenila je Ustav i opet zabranila beskućništvo.
Uveli i kazne za beskućništvo
Ne samo da su omraženi u društvu, nego će svoj nezahvalan status, budu li uhvaćeni, skupo platiti.
Kazne za beskućnike su na snazi i iznose 150 tisuća forinti (oko 655 dolara), a ako ponove prekršaj (budu li za par dana opet ”poželjeli” biti beskućnici) morat će i u zatvor.
No, tu rat protiv sirotinje nije staje. Krajem prošlog mjeseca gradonačelnik Budimpešte najavio je izgradnju ”zona sigurnih od sirotinje”, a zabranio je i beskućnicima da se kreću na javnim površinama, kopaju po smeću i skupljaju odbačene stvari.
Drugim riječima, obilježio ih je kao najveće kriminalce i naveo kao gorući problem njegovog grada. Kao da su beskućnici samo zato što su to oduvijek željeli biti. Kao da mogu sami birati kako će živjeti. Kao da ne bi živjeli u ugodnim i toplim domovima da mogu. Kao da im nije dosta muke.
