Tisuće građana bez posla žele pobjeći od siromaštva i otići u neku državu EU-a. Iako im poslove (dadilja, njegovatelji, ugostiteljstvo) nude anonimci preko Facebooka, maila, to im se ne budi sumnju.
Računaju, bolji su uvjeti i plaća nego kod registriranih agencija, a ti interentski poslodavci čak i ne traže nikakve posebne uvjete, uvjeravaju kako svakoga tko se javi na njihov oglas očekuja izvrsna zarada i promjena života. Lakovjerni građani ne slušaju ni apele policije da ne vjeruju slatkorječivim uvjeravanjima i da poslove prihvaćaju samo od službenih tvrtki.
I onda umjesto čuvanja djece u superluksuznoj četvrti za plaću od tri tisuće eura mjesečno, djevojke i žene iz Hrvatske, Bosne, Srbije, Makedonije… završe u predgrađu velikog njemačkog grada, zatvorene u šupama, bez isprava, mobitela… Oduzimaju im staru odjeću, a navlače jeftine minice, kričavu šminku i ‘bacaju’ ih u posao.
Umjesto bejbisiterica postale su prostitutke, a obećanja u bolji život raspršila su se u trenu. Neke sretnije nisu postale seksualno roblje, “samo” ih se prisiljavalo na teške fizičke poslove.
Plaće, naravno, nije bilo. Šutnja im je jamčila, tako su tvrdili otmičari, da ih neće ubiti, niti im smaknuti obitelj. I tako godinama trpe, prodaju tijelo, bogate svoje “vlasnike”, a same propadaju… Rijetke su uspiju izvući.
Slično se nedavno dogodilo i 37-godišnjoj Zadranki kojoj je obećano zaposlenje, a onda ju je poslodavac zatočio u stan i seksualno iskorištavao. Za desetke tisuća nestalih u službenim nacionalnim evidencijama država EU-a i danas se traga, a pretpostavlja se da su žrtve trgovine ljudima. Procjena je da 880 tisuća ljudi samo u EU-u živi u modernom ropstvu.
‘Seksualni turizam’
Sve je više slučajeva da i naše građane otimaju i prodaju ili ih drže kao roblje. Hrvatska nije više samo tranzitna zona, postali smo i destinacija u kojoj se otimaju ljudi.
Kriminalist Antun Novoselović, nekadašnji načelnik krimpolicije PU zadarske, a danas stalni sudski vještak, navodi da će takvih slučajeva biti sve više.
– Nažalost, u vrijeme velike nezaposlenosti i općenito krize, mlađe i nezaposlene osobe u želji da pronađu posao javljaju se na svakojake oglase koji nude brzu i veliku zaradu. Na taj način budu žrtve raznih oblika kaznenih djela. Na oglase nasjedaju osobe svih životnih dobi, bilo da traže posao ili žele nekakvu dodatnu zaradu. Nezaposleni hrvatski građani očekuju da će biti dobro plaćeni, nadaju se kako će moći uzdržavati obitelj…
Tu sasvim normalnu i ljudsku želju za boljim životom obilato iskorištavaju trgovci ljudima i široka mreža njihove organizacije. Žrtve dovode u poziciju da je prostitucija jedina realnost u kojoj se nađu. Bez isprava u potpuno stranoj, nepoznatoj zemlji izloženi su na milost i nemilost onima koji su ih prodali i onima koji su ih kupili – kaže kriminalist Novoselović.
Ljudima se trguje, navodi naš MUP, radi prisilne prostitucije, pornografije, seksualnog turizma, robovskog rada, prosjačenja, nezakonitog posvajanja djece, sklapanja lažnog i prisilnog braka, trgovanja ljudskim organima…
Muškarci su najčešće žrtve prisilnog rada, žene prostitucije, a djecu se sili na prosjačenje i prodaje ih se obiteljima bez djece. Ponekad potencijalne žrtve nikada i ne stignu na mjesto odredišta, već ih se na putu, u fazi transporta, često preprodaje novim trgovcima. Najčešća mjesta eksploatacije jesu ulice, noćni klubovi, diskoteke, restorani, tvornice, privatni posjedi, obiteljske kuće, stanovi, domaćinstva…
Trgovanje ljudima zahvaćalo je u proteklom razdoblju Republiku Hrvatsku samo kao tranzitnu zemlju, no tijekom 2011. godine, upozoravaju u MUP-u, uočena je promjena tog trenda te se Republika Hrvatska sve više pojavljuje kao zemlja porijekla te krajnjeg odredišta žrtava trgovanja ljudima.
Tijekom 2008. i 2009. godine evidentirano je povećanje broja radne eksploatacije mlađih muškaraca, koji su bili eksploatirani na seoskim imanjima, tvrde u MUP-u. Identificirane žrtve u Hrvatskoj uglavnom su državljani Srbije, BiH, Ukrajine, Rumunjske, Moldavije i Albanije, ali u znatnoj mjeri i državljani Hrvatske.
Trgovao ljudima u Šibeniku
U Policijskoj postaji Šibenik bilježe slučaj iz srpnja ove godine kada je 61-godišnjak iz Drenovaca osumnjičen za trgovanje ljudima, na štetu 19-godišnje srbijanske državljanke. Utvrđeno je da je osumnjičeni na području Republike Hrvatske, od 7. do 18. srpnja, uporabom prijetnje i zloporabom njenog teškog položaja i odnosa ovisnosti seksualno iskorištavao 19-godišnjakinju.
Zatočila djevojku
U lipnju ove godine službenici PU splitsko-dalmatinske osumnjčili su dvadesetogodišnjakinju da je od listopada 2012. do ožujka 2013., u namjeri stjecanja protupravne imovinske koristi, lažnim obećanjima da će joj pomoći u osamostaljenju, a zatim i prijetnjama, dovela 20-godišnjakinju u položaj ovisnosti prema sebi, nagovorivši je na pružanje seksualnih usluga u zamjenu za novac.
Oštećena je, na nagovor osumnjičene, tijekom listopada 2012. iz obiteljske kuće svog djeda u Trogiru ukrala veću količinu zlatnog nakita, koji je osumnjičena prodala, a za dobiveni iznos kupila osobno vozilo, koje im je poslije služilo za prijevoz prilikom obavljanja seksualnih usluga. Osumnjičena je zatim unajmila stan u koji je uselila oštećenu, tražeći od nje da pruža seksualne usluge zainteresiranim klijentima, a kada je oštećena odbijala pružiti takve usluge, prijetila joj je javnim sramoćenjem, pa je oštećena nastavljala s pružanjem seksualnih usluga, a sav zarađeni novac predavala je osumnjičenoj.
Kada posumnjati u trgovanje ljudima?
MUP je izradio i savjete za građane koji traže poslove, pa tako navode u kojim slučajevima treba posumnjati u namjere poslodavaca.
– Nuđenje i oglašavanje primamljivih poslovnih ponuda bez referencija
– Nuđenje dobro plaćenog posla bez prethodnog razgovora s odgovornom osobom o kvalifikacijama, ugovoru, radnom iskustvu i slično
– Naglašavanje žurnosti i odlične zarade prilikom zapošljavanja
-Nejasni i neprovjerljivi podaci o “poslodavcu”
