Poneke od činjenica u kaosu koji čini regulativa ronilaštva u Hrvatskoj, zapravo su komične, a jedan od očitih primjera je i činjenica da Pravilnik o obavljanju podvodnih aktivnosti nema prekršajne odredbe.
Zapravo, ima ih, ali se ne mogu primjenjivati jer je Zakonom o prekršajima regulirano da se kazne mogu odrediti samo zakonom, a ne pravilnikom. Dakle, kako nam pojašnjavaju Zoran Ergović i njegov brat Goran Ergović, buntovnici hrvatskog ronilaštva, stranci koji dolaze roniti na Jadran mogli bi slobodno unajmiti brodicu, natrpati u nju kompresor i boce i krenuti na ronjenje, jer ako ih policija zaustavi i pita što rade, dovoljno je da kažu da svaki od njih roni – individualno.
Besmislene kazne
U tom slučaju, svaki bi od njih trebao platiti 2400 kuna naknade, no ako to nisu učinili, policajac ih može samo uljudno zamoliti, u ime pravde i poštovanja prema zemlji u koju su došli ljetovati, da to svakako učine. Kaznu im može napisati, ali je besmislena jer će je prekršajni sud odbaciti.
Ako se nekom iz Državnog inspektorata učini da na toj imaginarnoj brodici netko zarađuje na način da naplaćuje tečaj ronjenja, dotični inspektor može im samo mahati s kraja jer, po zakonima, brodica je izvan njegove nadležnosti. A ako lučki kapetan poželi prekontrolirati što se to događa, on nema ovlasti za radne prekršaje.
– Ma, nemoj da to izlazi, još samo fali da se to pročuje – napominje Goran bratu.
– Ma, neka se više i to objavi, ionako ovo više nema smisla – ljuti se Zoran.
Njih dvojica, naime, već godinama, što kroz Hrvatski ronilački savez, što kroz ministarstva, pokušavaju upozoriti na sve nelogičnosti i nered u ovoj grani.
Primjerice, kada su ovog ljeta odlučili otvoriti školu ronjenja na splitskim Bačvicama, u Odsjeku za turizam nadležnog Ureda državne uprave dočekala ih je službenica koja im je uručila papir s popisom 10-ak dokumenata, odobrenja i dozvola potrebnih za posao. Zoran je odmah, onako na licu mjesta, vidio da među tim dokumentima ima barem pet koji više uopće ne postoje. Primjerice, ronilačka iskaznica, koja je ukinuta prije tri godine.
Povuci-potegni, neki su dokumenti otpali već u tim prvim pregovorima, a ostali nakon što joj je Zoran donio mišljenje Ministarstva turizma po kojem su potrebna samo dva papira – registracija tvrtke i popis djelatnosti.
– Ma, bila je lijena nazvati Ministarstvo, iako je nadležni bio pri telefonu – kaže Zoran.
U Nizozemskoj, jada se Goran Ergović, prije pokretanja posla dobiješ CD sa svim potrebnim dokumentima, taksama i rokovima. Ako se što promijeni, budeš obaviješten. Ovdje je završilo s “Aj dobro” dotične službenice.
Ministarstvo pomorstva trebalo je još prije nekoliko godina, nakon usvajanja Pomorskog zakonika, donijeti pravilnik o sigurnosti ronjenja. Još ga uvijek donose. Dakle, oni bi trebali definirati pravila o samom obavljanju ronjenja što se tiče sigurnosti na moru.
Ministarstvo turizma donosi Zakon o pružanju usluga u turizmu, gdje bi se, kao poseban dio, trebalo naći i ronjenje, odnosno uvjeti za pružanje te usluge. Nakon toga, trebalo bi donijeti i poseban pravilnik o uvjetima pružanja te usluge. Dakle, tek tim slijedom mogle bi se uvesti i kazne za prekršitelje.
No, kako regulirati cijelu stvar? Ronjenje treba biti slobodno, smatraju Ergovići, ali uz određene propisane uvjete.
– Hrvatski državljani trebali bi roniti kao članovi klubova, koji bi plaćali godišnja koncesijska odobrenja, ali i, još važnije, osigurali da ronjenja budu organizirana. Stranci bi trebali roniti preko ronilačkih centara u kojima će im se pružati usluga ronjenja. Naravno, profesionalni ronioci su druga priča, jer oni su samom tom činjenicom kvalificirani da sami organiziraju ronjenje – jednostavno je rješenje koje zagovaraju, u svakom slučaju puno bolje od činjenice da danas svatko, prema važećoj regulativi, može na ronjenje bez odobrenja, tečaja i prijave.
Osiguranje za 2 kune
•• Posebna su priča obvezna osiguranja od nezgoda i posljedica nezgoda. Za jednog ronioca, polica u pravilu košta dvije kune. U slučaju nesreće, helikopterski prijevoz pruža MORH. Na taj način spašavanje plaćaju porezni obveznici, umjesto osiguranja čije police plaćaju ronioci. Naime, policom osiguranja nije precizirano što se konkretno plaća, one su iste bez obzira na kakvu se djelatnost odnose. Takvo definiranje nije određeno zakonom, pa se police sklapaju samo radi ispunjenja forme.
Pravilnik ukinut 1974.!?
•• Ronilačka učilišta predviđena su kao obrazovne ustanove u kojima pojedinci mogu steći zvanja i kvalifikacije potrebne za profesionalno ronjenje. No, primjenjujući pravilnik koji je ukinut još – pazite ovo – 1974. godine, Državni inspektorat uveo je obvezu polaganja stručnog ispita za polaznike učilišta, koji su u njima stekli valjano zvanje i diplomu. Bilo je, i ima, i u učilištima svega: primjerice, pojedina učilišta kod školovanja za rukovatelja kompresorom za ronilačke spremnike priznaju diplome rukovatelja građevinskim kompresorom iako su to dva različita svijeta. Jednostavno rečeno, trguju diplomama.
