Najava Uprave Hrvatskih željeznica da će dogodine ukinuti putničke vlakove na pruzi Perković – Šibenik izazvala je brojne reakcije, naravno, ponajprije radnika HŽ-a, sindikalista koji se boje da će doći do gašenja radnih mjesta, a ugroženo ih je, navodno, stotinjak.
No, s posebnom nostalgijom toga se vlaka sjećaju generacije Šibenčana koje su ‘s Perkovića preko Knina…’ odlazile u glavni grad, u visoke škole i veliki svijet…
Brzim preko Perkovića odvozili su se i dovozili ljudi i dobra, studentski paketi, demižane, arambašići, pohano i kofe sa živim pulastrima, kuferi na kojima se sjedilo po hodnicima dupkom punih vagona, putovale su nade, želje i ljudske priče.
Tako je i ‘ona provela noć na putu, kojim kreću od davnina naši snovi, prema svijetu s Perkovića preko Knina…’ kako, otprilike, počinje pjesma ‘Djevojka iz moga kraja’ Arsena Dedića, koji je i sam bio putnik na relaciji Šibenik – Perković i natrag sve do jednog puta, kad je zapeo u Zagrebu. Danas se u svoj Šibenik vraća – avionom. Jer je, kaže, u stanovitim godinama i stanovita zdravlja…
‘Nikad ne bih ukinuo tu prugu, nikad! To je kultna pruga, na njoj su počinjala sva naša putovanja iz Šibenika i cijelog kraja, u bijeli svijet. Tom je prugom u Šibenik pedeset i sedme došao Okudžava, tom je prugom u Šibenik stigao Endrigo… Pa ta fenomenalna stanica koja prekrasno izgleda! Imam sliku s te stanice kad smo pedesete išli na turneju u Drniš…’, priča Arsen za Slobodnu Dalmaciju.
Na Perkoviću se, sjeća se Arsen, presjedalo. Oni u spavaćim kolima produžili bi u Split, a Šibenčani su u cik zore presjedali u lokalac za Šibenik.
‘Sjećam se, Okudžava je vlakom putovao sve od Moskve. Kad je stigao na Perković, sjedio je u vagonu i samo govorio ‘Arsen, Arsen’… Zvao me kondukter, da imaju nekog stranca u vagonu koji ne govori strane jezike… Kao da ih je on, kondukter, govorio!
Svakako, strpali su Okudžavu u vagon i poslali mi ga u Šibenik, tu sam ga čekao. I sentimentalno i praktično, vezan sam za tu prugu, govori Arsen. On u Šibenik danas, dakle, dolazi avionom, a Gabi…
‘Autobusom! Ona vam u autobusu uživa! Aviona se boji ona koja je još trideset i sedme putovala, šta ja znam čim, avionom, zepelinom, iz Berlina u München, danas se stravično boji aviona! Zato nikad nije mogla odgovoriti ni jednom pozivu na turneju, recimo u Ameriku, ili bilo gdje gdje se putuje avionom… ‘, priča Arsen.
