Prema podacima koje objavljuju, u Hrvatskoj narodnoj banci već godinama nema ni grama zlatnih rezervi. Na to je u Saboru u raspravi o strategiji upravljanja i raspolaganja državnom imovinom po tko zna koji put podsjetio zastupnik Goran Marić (HDZ) koji je nanovo i otvorio pitanje prodaje zlatnih poluga prije 12 godina.
Nema tajni
Poluge su, naime, prodane u trenutku kad je cijena zlata na tržištu bila rekordno niska, dok bi se danas za njihovu prodaju mogao dobiti višestruko veći iznos. Usporedbu sa zlatom Marić je provukao ciljajući na prodaju Croatia osiguranja, koja po njemu pokazuje očajno upravljanje državnom imovinom kao i u vrijeme kad su se budzašto prodavale zlatne poluge.
– Hrvatska je pod najvećim okriljem tajnosti 2001. rasprodala svoje zlatne poluge. Riječ je o 15,5 tona zlatnih poluga, točnije 15.055 kg, a 468 kg ostavila Beogradu. Jer, umjesto da po sukcesiji nama pripadne 28,49 posto, dobili smo samo 23 posto iz nepoznatih razloga – tvrdi Marić i uvjerava kako ne postoji nijedan dokument koji govori o prodaji te vrijedne imovine.
– Ne postoji nijedan zapisnik niti u ijednom izvješću postoji potanka informacija o toj prodaji. Ukupno je zlato prodano za 145 milijuna dolara, a današnja je vrijednost milijardu dolara – upozorio je Marić.
Poluge su prodane u vrijeme bivšega guvernera Željka Rohatinskog, a većina gospodarskih stručnjaka slaže se da je to bio vrlo nepovoljan trenutak za prodaju jer su cijene zlata bile najniže u posljednjih deset godina.
No, ipak se ne radi ni o kakvoj “tajnoj operaciji” kako tvrdi Marić, jer kako napominje poznati ekonomist i bivši član Savjeta HNB-a Damir Novotny, odavno bi DORH pročešljao tu prodaju da o njoj ne postoje izvješća. U medijima je više puta objavljeno da je HNB-u 2001. godine pripalo 28,49 posto sredstava bivše SFRJ na računima u BIS-u (Bank for International Settlements), na temelju čega je Hrvatska postala vlasnicom 8,32 milijuna američkih dolara u devizama i 13,127 tona zlata u polugama te da je zlato prodano u dva navrata BIS-u.
I u podacima godišnjeg izvješća HNB-a za 2001. godinu navedeno je kako je priljev deviza od prodanog zlata iznosio 117,31 milijun dolara. Marić pak upozorava kako jedna brojka u godišnjem izvješću nije dovoljna informacija koju bi o toj prodaji trebali dobiti zastupnici i javnost. Šef Laburista Dragutin Lesar pak traži objašnjenje zašto mi danas nemamo ni grama zlata u trezoru, kao i odgovor na pitanje tko je taj koji je 2001. donio odluku da se prodaju zlatne poluge kad su cijene zlata na tržištu bile tako niske.
Cijena zlata sklona je velikim oscilacijama jer u vrijeme krize snažno skače, a u vrijeme prosperiteta drastično se smanjuje. Zlato je špekulativna roba na tržištu, no činjenica je da je zarada svjetskih mešetara na državnim obveznicama danas od 7,5 do 15 posto, dok je zarada na zlatu čak 700 do 800 posto.
Krpanje prodajom
– Hrvatska danas nema zlatne rezerve jer ih je HNB prodao prije 12 godina. Da je pričekao bolji trenutak, a to je upravo sad, Hrvatska bi neusporedivo više zaradila. Za tu lošu odluku nitko nije odgovarao, niti mi znamo tko ju je donio i pod čijim pritiskom. Je li to bio guverner ili netko iz Vlade? Volio bih znati tko je odlučio da se to proda ispod cijene – upozorava Lesar.
Spekuliralo se kako je tadašnju prodaju preporučio Međunarodni monetarni fond, a prodajom su se krpale rupe u proračunu koja je tadašnja vlast naslijedila nakon vladavine HDZ-a, isto kao što se i danas proračun namjerava pokrpati prodajom Croatia osiguranja.
