Djed i baka moga supruga Zvonimira su s osamnaest godina napustili Preko i otišli živjeti u Osijek gdje su radili u šećerani. Zvonimirovi roditelji rođeni su u Osijeku i on se rodio tamo, kaže Jelena Košta rodom iz Osijeka. Tipična otočna priča koja je ružna realnost hrvatskih otoka već desetljećima. Samo ova je priča, ipak malo drugačija i ima sretni otočni početak.
Pomoć Općine
Zvonimir Košta odlučio se vratiti u rodno Preko zajedno sa suprugom Jelenom. Njegova kćer uskoro će se roditi i živjeti u mjestu odakle su njezini prabaka i pradjed dijelom pritisnuti borbom za golu egzistenciju bili prisiljeni otići. Jedan od razloga zbog kojih se mladi bračni par Košta odlučio na povratak u Preko jest što Općina Preko mladim ljudima sufinancira ratu stambenog kredita.
Općina Preko je u paketu mjera pomoći svojim stanovnicima donijela odluku da mladim obiteljima od 18 do 45 godina sufinancira plaćanje stambenih kredita sa 700 kuna mjesečno na rok od pet godina. Riječ je o kreditima koji se uzimaju kod poslovnih banaka za izgradnju obiteljske kuće, kupovanja apartmana za stanovanje, renoviranju stare kuće, podizanju kata i slično. Uvjet koji korisnici potpore moraju ispoštovati jest da imaju urednu građevinsku dozvolu i da se obvežu da će živjeti 10 godina na otoku.
– Želimo pomoći mladim obiteljima da ostanu živjeti na otoku. Da bi mlada obitelj mogla ostati živjeti na otoku mora im se omogućiti više stvari – dobra povezanost s kopnom, vrtić, škola, posao i naravno pomoći im u rješavanju stambenog pitanja. Mi smo dobro povezani s kopnom, predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje funkcionira savršeno, a ovom mjerom im pomažemo u plaćanju kredita. Kad je sve ovo riješeno, lakše je i pronaći posao bilo na otoku ili kopnu, kaže načelnik Općine Preko Ante Jerolimov.
Na otoku bolje nego u gradu
– Moj suprug je naslijedio obiteljsku kuću u Preku staru više od 100 godina. Dok smo još živjeli u Osijeku našli smo na internetu natječaj Općine Preko o sufinanciranju kredita mladim obiteljima. Rekli smo to je super i to je bio jedan od glavnih razloga zbog kojih smo odlučili živjeti ovdje. Živimo i staroj kamenoj kući i sada planiramo dignuti kredit u iznosu od 25.000 eura da je obnovimo. Suprug radi, a ja sam nezaposlena tako da će nam dobro doći 700 kuna koje će nam davati Općina, kaže Jelena Košta.
Nisu Košte jedine koje su odlučile napustiti kopno i vratiti se na otok potaknute ovom stimulativnom mjerom. U mjesto Ugljan vratio se Danijel Štrmelj i to sa ženom i kćeri. Digli su kredit u vrijednosti od 70.000 eura na 25 godina.
– Nemam što reći koliko nam ova mjera od Općine pomaže u vraćanju kredita. Samo zamislite da vam netko da 5.000 eura. Rata za kredit nam je 3.000 kuna, a mi plaćamo 2.300. U nekoliko dana smo sve riješili s Općinom. Kuću smo napravili prije dvije godine na obiteljskoj zemlji. U gradu smo živjeli u svom stanu kojeg smo prodali. Gradski stan je imao 67 kvadrata, a sada imamo kuću od 126 kvadrata plus garaža i crna kužina. Deset puta je bolje živjeti na otoku nego u gradu. Manje je gužve i stresa. Ovdje čovjek ima više zanimacije. Malo se radi u polju, pa vrtu, ode se koji puta na ribe, priča Štrmelj.
