ZADAR– Giovanni Ivan Smirich zadužio je zadarsku kulturu, udario temelje konzervatorske struke u zaštiti spomeničke baštine, a njegova ostavština još uvijek u Zadru nije dobila zaštitu, a nije ni vrednovana kao naslijeđe profane i urbane kulture.
Vila Attilia na Trpimirovoj obali i jedinstvena Sfinga, djelo su akademskog slikara Giovannia Smiricha koji je na studiju u Italiji upoznao svoju suprugu kontesu Attiliu. U spomen na njihovu ljubav, Smirich je podigao Sfingu. To je ono što zna zadarska javnost. Prvi put da se netko temeljito uhvatio te priče, otkrivajući njenu podlogu, okvir i pitajući se za budućnost Sfinge, nekadašnje vile i okolnog parka, komentirao je Mario Padelin, praunuk te obitelji koji je zajedno s majkom bio na izložbi i prezentaciji studenata 3. godine Odjela za povijest umjetnosti koja je održana sinoć u caffe baru Đina. Projket je vodila prof. Antonija Mlikota.
Ona je pozvala u goste likovnog pedagoga iz osnovne škole Nova i Privatne gimnazije Tomislava Bišćana, koji je organizirao svoje učenike na čišćenju Sfinge 2009. godine. Kako su to radili ispričali su Jack O’Callaghan i Bennet Joseph Colgan, učenici koje je u Zadar s obiteljima doveo Garden festival.
Njihov nastavnik Tomislav Bišćan, koji je odrastao u blizini Sfinge i jučer je, zajedno s Antonijom Mlikotom, utvrdio kako se rupa na Sfingi, stvorena na početku rata, znatno proširila.
Najveća vrijednost njihovog posla je to što se Sfinga više ne devastira šaranjem, premda su tragovi boja na nekim mjestima bili neizbrisivi. Bišćan je podsjetio i na palmu koja je uz nju izrasla i prijetila da svojim korijenjem Sfingu izbaci iz temelja (dužine 8.7 metara), ispod kojeg se skrivalo blago,. To je jedna od legendi s Brodarice koju je u svojem izlaganju iznijela studentica Martina Gavran. Njena imenjaka a po prezimenu Brzica otvorila je izložbu na kojoj je dio fotografija iz obiteljskog albuma ustupio Mario Padelin.
“Izvesti znanost na kavu” u kultnu Đinu, kao što su to napravili studenti i profesori Odjela povijesti umjetnosti, do sada je bio najoriginalniji potez zadarskog sveučilišta. Na projektu je angažirana i jedina zadarska egiptologinja Nives Rogoznica, koja je ustvrdila kako su hijeroglifi na njoj ispravni, ali nisu smisleno povezani. Studenti su usporedili zadarsku Sfingu sa splitskom i onima u Londonu, te zaključili kako je Smirchiceva bila originalna. Po završetku Drugog svjetskog rata na njoj je uništen orao, jer su ga vandali doživjeli kao nacistički simbol, te mač koji je držala u ljudskim rukama. Je li zadarska Sfinga podignuta 1918 ili 1921. godine to se točno ne zna. Za zadarsku obitelj Smirich, koja je vilu u klasicističkom stilu s romantičarskim engleskim vrtom morala prodati 1938. godine, da bi zdanje došlo pod udar nacionalizacije, najviše se doznaje u knjižici koju je u Italiji objavio sin jednog od vrtlara zadarskog konzervatora.
