Sir trapist, rukotvorina monaha iz trapističkog samostana Marija Zvijezda kod Banje Luke, delicija je koja ostavlja bez daha gurmane iz čitave Europe. Spravljen po posebnoj recepturi, uz slogan svetog Benedikta koji su preuzeli redovnici trapisti “Ora et labora” – “Radi i moli”, jedinstveni proizvod znak je opstanka ove male zajednice u Banjoj Luci.
Brat Franjo proizvodi sir skupa sa svoja dva subrata, Tomom i Zvonkom, na farmi u Aleksandrovcu kod Banje Luke. Recept se ne zapisuje, već ga monasi iz Marije Zvijezde prenose usmenom predajom, a ovu recepturu sada zna jedino brat Tomo – otkrio nam je brat Franjo.
Za izradu sira koristi se neobrano kravlje mlijeko, koje se prerađuje svježe, neposredno nakon mužnje. Dobiveni sir žućkaste je boje, lako reziv, mekan, čistog mirisa po mlijeku. I takav podatan izvoran proizvod, nakon ulaska naše zemlje u EU, neće se moći izvoziti u Hrvatsku! Da bi mogao prijeći granice BiH, sir se mora naći na popisu proizvoda EU-a, a za to subraća iz Marije Zvijezde nemaju dovoljno novca, pa svoj sir više neće moći prodavati u Zagrebu, Splitu i drugim našim gradovima.
A proizvodnja danas nadaleko poznatog sira trapista u banjolučkom samostanu Marija Zvijezda počela je prije 126 godina. Radi se po originalnom francuskom receptu, a zaštićen je i u Institutu za intelektualno vlasništvo u BiH, ali i u Ženevi. Iza sira stoji zadruga “Livač”, u suradnji s farmom u Aleksandrovcu i samostanom trapista Marija Zvijezda.
Osnivač zadruge je Caritas Banjolučke biskupije, koji ju je pokrenuo prvenstveno s ciljem zapošljavanja malobrojnih preostalih Hrvata na tom području, kojima život u posljednjih petnaest godina nije nimalo lagan. Zadruga se u početku bavila samo proizvodnjom pšenice za brašno koje je dijeljeno preko Caritasa, da bi se, u suradnji s Caritasom Mantova u Italiji, i uz pomoć stručnih službi Asocijacije proizvođača sira Parmigiano Regiano iz Mantove, u posao uključila i stoljetna djelatnost banjolučkog samostana.
Kupljeno je 140 steonih junica, svaki dan 900 litara mlijeka prerađuje se u trapist, koji pravi samo redovnik, trapist pater Tomislav Topić. Jedini prekid samostanske proizvodnje bio je od 1996. do 2008. godine, jer je 1996. godine umro posljednji trapist samostana koji je znao tajnu recepturu proizvodnje sira, pater Mohor.
Nakon nje gove smrti dvojica rođene braće Tomislav i Zvonko Topić ostaju u samostanu kao jedina dva redovnika. Pater Tomislav 2007. odlazi u samostan Mont des Cats pokraj Pariza, gdje uči praviti sir i dobiva recepturu, jer pisanih dokumenata o proizvodnji sira nema, a znanje se prenosi samo usmenim putem.
Ime trapista je, zapravo, uobičajeni naziv za redovnike cistercite strožeg reda, a poteklo je po njihovu matičnom samostanu Le Trappe u Francuskoj. Kako je ovih redovnika sve manje, često se događa da nakon smrti sirarskog majstora nema tko naslijediti. Tako se sir ne proizvodi u svim trapističkim samostanima, a proizvodnja predstavlja ekskluzivitet.
