Danas u 20 sati u zadarskom klubu Acme, ekologija u sridu predstavlja dokumentarni film ‘Kokos revolucija’ o domorodačkom narodu koji je ustao protiv kapitalizma i kolonijalne vlasti – i pobjedio. Redatelj Dom Rotheroe vodi nas u srce gerilske obrane malo poznatog otoka Bougainville. Pogledajte kako su otočani pružili otpor najvećoj svjetskoj rudarskoj korporaciji, ušli u desetljeće sukoba s vojskom i preživjeli u uvjetima potpune ekonomske blokade. Ovo je priča o prvoj svjetskoj ekološkoj revoluciji koja ne samo da je uspjela, već u središtu njene održivosti stoji tek obična kokosova palma.
Otok Bougainville zemljopisno pripada Solomonskom otočju i smješten je nekoliko stotina milja sjevero-istočno od Australije. Kroz povijest prolazi brojne smjene kolonijalne vlasti; nakon podjele Solomonskih otoka između Njemačke i Velike Britanije, grabi ga Australija po završetku 1. Svjetskog rata, potom Japan tijekom 2. Svjetskog rata pa iznova Australija i konačno Papua Nova Gvineja. Potonja 1975. proglašava neovisnost, kao i Bougainville, no nije da ih je itko shvatio ozbiljno.
Zahvaljujući interesu australske vlasti i posredovanju Velike Britanije, 1960. godine na otok bogat bakrom i (vjeruje se) zlatom, dolazi multinacionalna rudarska kompanija Rio Tinto Zinc koja s otoka briše 550 hektara džungle. Stvorivši površinski kop 7 km širine i 500 metara dubine, srce otoka pretvoreno je u prašinu, službenog naziva Panguna rudnik. Polucija bakrom, živom i arsenom cijelim tokom rijeke Jaba uništila je životinjski svijet, voda se ni danas ne smije koristiti, a proces obnove potrajati će oko 200 godina.
Unatoč profitu mjerljivom u milijardama RTZ odbija kompenzirati štetu i poriče odgovornost. Pobuna otočana koji tinja od 70ih kulminirala je 1988. godine. Novoosnovana revolucionarna vojska Bougainvillea (BRA) uzima sudbinu otoka u svoje ruke i u svibnju 1989. prisilno zatvara najveći otvoreni rudnik na svijetu. U pokušaju gušenja pobune Papua Nova Gvineja uz podršku Australije mobilizira vojne snage, oko otoka stvara ratnu zonu i nameće embargo. Tim vodama slijedećih 10 godina patroliraju topovnjače i helikopteri s naredbom pucaj i ubij.
S gotovo nikakvim izgledima, narod naoružan oružjem kućne izrade uspjeva zadržati kontrolu nad otokom i rudnikom koji i danas stoji zatvoren. Otkrijte kako su stanovnici otoka bez zaliha benzina ili dizela koristili svoja vozila, i kako su otokom osvanule nove mreže za opskrbu električnom energijom.
U ratu za Bougainville kojeg jedva da su pratili mainstream mediji poginulo je preko 17 tisuća ljudi.
Film je na programu kluba Acme, danas 17. travnja s početkom u 20 sati, ulaz je slobodan.