Ulazim u kafić s prijateljem i naručujem. Dok se približavamo našem stolu, ulazi dvoje ljudi i naručuje: “Pet kava, molim vas. Dvije za nas i tri uvjetne.” Plate račun, uzmu dvije kave i odu. Pitam prijatelja: “Što su to uvjetne kave?” “Pričekaj pa ćeš vidjeti”, odgovori mi. Sljedeća je narudžba za tri odvjetnika, tri kave za njih i četiri “uvjetne”. Dok se još uvijek pitam što je to “uvjetna kava”, uživajući u sunčanom vremenu, u kafić ulazi osoba odjevena u zapuštenu odjeću i ljubazno pita: “Imate li uvjetnu kavu?”
Čovjek koji je ušao u kafić iz uvoda u ovaj tekst nije vaš reporter. U Hrvatskoj, naime, nema kafića u kojima je moguće naručiti “uvjetnu kavu”. No, to ne znači da ih uskoro neće biti. Pokret “suspended coffee/uvjetna kava” proširio se diljem svijeta. Čovjek koji je ušao u kafić iz uvoda u ovaj tekst tako je samo dio priče koja je krenula s juga Italije, da bi se nakon nekoliko tjedana, po načelu “šalji dalje, “uvjetna kava” naručivala od Amerike preko Indije do Australije.
Stvar je jednostavna: ljudi unaprijed plate kavu nepoznatoj osobi koja si tu istu kavu ne može priuštiti. Lanac je započet u Napulju kao “caffe sospeso”, dio talijanske tradicije pomaganja siromašnima, a službena kampanja preko Facebooka počela je u siječnju ove godine. Pravi zamah akcija je dobila 13. ožujka nakon što je argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio imenovan za papu.
Riječi pape Frane
Pokret “uvjetna kava” nije, naravno, povezan s religijskim uvjerenjima. Ipak, univerzalne riječi pape Frane, njegovo uporno obraćanje onima koji imaju i inzistiranje na pomoći onima koji nemaju, razoružalo je i najžešće kritičare “katoličkog režima”, kojima je Vatikan do jučer bio tek ozloglašena utvrda čije pozlaćene kapije kriju većinu smrtnih grijeha. Na Facebook stranici posvećenoj ideji “uvjetne kave” mnogi komentari upravo se vežu uz Papine riječi, a najčešće spominjani citat Franina je tužna konstatacija: “Koliko još siromašnih ljudi ima u svijetu i kakve velike patnje oni moraju proći.”
“Topla kava plaćena potpunom neznancu najmanje je što možemo učiniti kako bismo nekoga makar na trenutak usrećili”, navode autori Facebook stranice “Suspended coffee”, dodajući kako su im se javili vlasnici brojnih kafića iz cijeloga svijeta koji su se uključili u ovaj lanac dobre volje. A za sada ih je najviše – više od 150 – u Bugarskoj! No, to nije sve. Ponuda se širi. S “uvjetne kave” prešlo se na “uvjetni sendvič” ili čak na cijelu “uvjetnu večeru”. A organizatorima stižu i fotografije raznih trgovina koje siromašnima, ponajprije nezaposlenima, nude brojne besplatne usluge, od šišanja i brijanja do pranja rublja.
Fra Špiro: Ima nade za svijet
Morate priznati da čudesno zvuči. A u čuda se dobro razumije fra Špiro Marasović, umirovljeni profesor s Katedre za moralnu teologiju splitskog Katoličko-bogoslovnog fakulteta. Što velite, fra Špiro? – Prvi mi je glas to što kažete, ali i potvrda onoga što oduvijek govorim, a to je da svijet nije satkan samo od materijalista. Uostalom, vidjeli ste nedavno što se baš u Hrvatskoj dogodilo u akciji za malu Noru. Sve to pokazuje da još uvijek ima nade za ovaj svijet i da postoje ljudi koji nisu zaboravili na širenje dobra i brigu za druge. Teško mi je procijeniti u kojoj će se mjeri ovaj pokret razmahati, no u svakom slučaju treba ga podržati – ističe poznati franjevac. O snazi riječi novog rimskog biskupa bespredmetno je razgovarati, tvrdi fra Špiro, no pri iznošenju zaključaka, naglašava, treba biti oprezan.
– Prerano je da bi Papine riječi izazvale neposredan učinak, jer je društvo mlohava smjesa koja se ne mijenja preko noći. Vjerujem, međutim, da će do promjena doći, samo neka dragi Bog papi Frani dade zdravlja da izdrži u svome poslanju, a novinari bi za to vrijeme ipak trebali prestati s preuveličavanjem i prenapuhavanjem određenih njegovih djela i simboličnih gesta – znakovito poručuje fra Špiro Marasović. Iz Hrvatske još nema nikakvih informacija. Ugostitelji s kojima smo razgovarali tvrde da nisu čuli za “uvjetnu kavu”, pa o njoj nisu ni razmišljali.
A kad smo ih pustili da malo razmisle, da shvate da ne mogu biti na gubitku, te kako bi im se iz čista mira mogao udvostručiti promet, zaiskrilo im je u očima. Ipak, jedno ih je pitanje mučilo, a postavio ga je, ponudivši odmah i trgovački iskren odgovor, poznati dalmatinski ugostitelj: “Lijepo bi bilo pomoći sirotinji, dapače, osobno uvijek pomažem koliko god mogu, ali ne bi bilo lijepo da mi se kavana pretvori u pučku kuhinju.”
