Ljubičasta boja objedinjuje stabilnost plave i energiju crvene boje. Simbolizira moć, bogatstvo i ambiciju, te je povezana s mudrošću, neovisnošću, kreativnošću i mistikom.
Ljubičasta spada u sekundarne boje jer nastaje miješanjem crvene i plave boje. Međutim, u spektru boja postoji specifična ljubičasta (violet) valne duljine 380-420 nm. Nakon nje nalazi se nama nevidljiva ultraljubičasta. Crta koja spaja krajnju crvenu i krajnju ljubičastu (violet) poznata je kao “linija ljubičaste”. Preklapanjem valova nastaje purpurno ljubičasta koja nije dio spektra, ali ju vidimo. Upravo ta purpurno ljubičasta je izvorna ljubičasta boja iz koje je izvedeno ime.
Purpurno ljubičasta, poznata i kao Tyrian ljubičasta (Tyrian purple) nastala je od mekušaca pronađenih na obalama grada Tira u drevnoj Feniciji (današnji Libanon). Prema legendi, purpurno ljubičastu otkrio je Hercul, bog i kralj Tira, šetajući feničkom obalom sa svojim psom koji je igrajući se školjkama obojio usta u ljubičasto. Zbog iznimne postojanosti purpurna je bila jako cijenjena. Kako su je mogli priuštiti samo vrlo bogati postala je simbolom plemića te je i danas poznata kao kraljevsko purpurna. Zanimljivo je da je u vrijeme rimskih careva Julija Cezara i Augusta, samo caru bilo dopušteno nositi ljubičastu boju dok je u vrijeme Nerona nošenje ljubičaste, pa čak i prodaje ljubičaste, bilo kažnjivo smrću.
cvijet
Prvi sintetički ljubičasti pigment otkriven je sasvim slučajno 1856. Otkrio ga je tinejdžer William Henry Perkin te je uskoro postao ključni pigment u modi viktorijanske Engleske. Ova ljubičasta nazvana je Mauve prema cvijetu crnog sljeza (Malva sylvestris).
Raspon pigmenata nastalih iz kobalta je velik, a jedan od njih je i kobaltno ljubičasti kojeg je 1859. pripremio Salvètat. Iako je kemijski stabilan zbog visoke cijene i niske moći nijansiranja, nije mnogo korišten u slikarstvu. Koristio se isključivo za prikaz kamena zajedno s tamnoplavom, ljubičastom i žutom.
