Šest i pol godina nakon strašne nesreće u tunelu “Ledenik” na dionici Dalmatine između Masleničkog mosta i tunela “Sveti Rok”, gdje su pod kotačima tegljača poginule četiri osobe, danas 30-godišnji vozač kamiona Miljenko Stričak, koji u Lepoglavi služi zatvorsku kaznu od sedam godina i 10 mjeseci, zatražio je obnovu postupka i ukidanje presude Općinskog suda u Zadru.
Tvrdeći kako je zadarski sud odbio razmatrati sve činjenice koje umanjuju njegovu odgovornost, od toga da tunel u vrijeme nesreće nije imao uporabnu dozvolu, pa do, kako tvrdi, propusta istražnog suca, Hrvatskih autocesta (HAC), te krađe tahografa, Stričak traži novo suđenje, o čemu će Vijeće Općinskog suda u Zadru raspravljati na zatvorenoj sjednici u srijedu, 20. veljače.
Zatvoreno za javnost
– Riječ je o postupku zatvorenom za javnost, o kojem u ovom trenutku ne smijemo ništa kazati – rekla je Katarina Zdunić, glasnogovornica Općinskog suda, koji je Stričaka proglasio krivim što je riskantno i bezobzirno, s neizravnom namjerom, upravljajući tegljačem ušao u tunel “Ledenik” brzinom od oko 90 kilometara na sat, nakon čega je, ignorirajući niz prometnih znakova, te bez kočenja pokosio vozila ispred sebe.
Pri tome je zdrobio u potpunosti automobil opel astru u kojem su na licu mjesta poginuli Jadranka Matešić-Marković (45), njezin 11-godišnji sin Mihael, te Zdenka Kuhta (49) i njezina 15-godišnja kći Ines, koje su se vraćale kući s ljetovanja. Iako ga je Općinski sud u rujnu 2008. godine nepravomoćno osudio na osam i pol godina zatvora, drugostupanjski je sud djelomično prihvatio njegovu žalbu, te je na sjednici 2. studenoga 2009. preinačio kaznu i izrekao pravomoćnu presudu od sedam godina i 10 mjeseci zatvora.
Stričak iz Lepoglave, gdje služi petu godinu svoje kazne, tvrdi kako je presuda bila utemeljena na lažnim ispravama, krivotvorenim snimkama i lažnim, odnosno netočnim iskazima svjedoka i sudskih vještaka. Tvrdi tako da tunel “Ledenik” ni danas, šest godina nakon nesreće, nema uporabnu dozvolu, te da istražni sudac nije izdao nalog HAC-u da sačuvaju i sudu predaju snimke svih nadzornih kamera na dijelu autoceste na kojem se nesreća dogodila, čime je im omogućio da snimke izbrišu i spriječe dokazivanje činjenica.
– Istražni sudac je u očevidu prometne nesreće propustio moj tegljač i poluprikolicu staviti pod policijski nadzor do obavljanja stručnog vještačenja, te je time ta vozila učinio dostupnim bilo kome, pa i onima koji su bili zainteresirani za uništavanje materijalnih dokaza. Nalog za stavljanje vozila pod policijski nadzor je izdao tek 4. kolovoza 2006., dakle sedam dana nakon nesreće – tvrdi Stričak i dodaje kako je istražni sudac također namjerno propustio sačuvati pronađeni tahografski uređaj s pripadajućim listićem iz njegova tegljača.
‘Stričak je riskantno ušao u tunel brzinom od oko 90 kilometara na sat, ignorirajući niz znakova’, navedeno je u presudi / CROPIX
– Taj uređaj je netko nepoznat nasilno iščupao da bi spriječio dokazivanje, neposredno nakon što se nesreća dogodila, a interes i mogućnost za takvo što imao je samo HAC. Za preprogramiranje uređaja ja nisam znao, što znači da sam bio u zabludi u pogledu brzine kretanja cijelo vrijeme upravljanja teretnim motornim vozilom. U sudskom postupku je utvrđeno da taj postupak ja nisam mogao izvesti, jer nemam ni specijalističko znanje, ni specijalne alate i mogućnosti za takav zahvat, a osim toga takva intervencija je iznimno skupa – navodi osuđenik.
Prema njegovim riječima, cijeli niz činjenica upućuje na veliku suodgovornost HAC-a za nastalu nesreću.
Neviđeni rulet
– Prvo, njihov djelatnik je prvi došao na mjesto nesreće, znao je za sve propuste koje su on i njegovi kolege iz kontrole prometa na autocesti napravili prije nesreće, te je htio uništiti dokaz o režimu moje vožnje. Zato je HAC odmah nakon nesreće isključio kameru koja je snimila nesreću, kako se ne bi moglo utvrditi da je njihov djelatnik ulazio u kabinu mog tegljača – ističe bivši vozač tegljača, te dodaje:
– Danas mi je, nažalost s puno zakašnjenja i sa strašnom cijenom koju ću plaćati cijeli život, potpuno jasna situacija svakog profesionalnog, pa i amaterskog vozača u Hrvatskoj, koji upravljaju vozilima nesvjesni svojih iluzija u pogledu vlastite sigurnosti, ali i sigurnosti drugih sudionika u prometu na cestama. To je jedan neviđeni rulet i samo slučaj odlučuje tko će postati žrtva ovog ludila. Potpuno nepotrebno – poručuje Stričak iz Lepoglave, gdje još ima odslužiti dvije godine i 10 mjeseci.
Svi dokazi opet na stolu
O Stričakovu zahtjevu za obnovom kaznenog postupka odlučuje vijeće Općinskog, odnosno vijeće Županijskog suda koje je u prijašnjem postupku sudilo u prvom stupnju.
Prigodom odlučivanja o zahtjevu, bez obzira iz koje osnove se obnova traži, prvostupanjski sud je dužan, uzimajući u obzir konkretnu situaciju, razmotriti sve dokaze koji su navedeni u zahtjevu, a zatim precizno svaki dokaz pojedinačno ocijeniti radi li se o novom dokazu ili ne, pa tek onda dati ocjenu jesu li to nove činjenice ili nisu, kako bi drugostupanjski sud, u povodu žalbe na odluku o zahtjevu za obnovu, mogao ispitati osnovanost, pravilnost i zakonitost te odluke.
Nakon provedenih izvida sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za obnovu postupka ako je riječ o obnovi postupka koji je završen pravomoćnim rješenjem.
‘Velika kazna, ali i posljedice’
Zagrebački odvjetnik Silvije Degen, koji je zastupao obitelji pokojne Jadranke Matešić-Marković, kaže kako taj zahtjev za obnovu postupka može samo riješiti nadležni sud koji je tu apsolutno najbolji i najvjerodostojniji.
– Kazna je velika, kao i posljedice. Zadarski sud će sigurno detaljno razmotriti sve činjenice i dobro odlučiti – kazao je Degen.
