Iz prijedloga izmjena Zakona o radu proizlazi da bi u budućnosti poslodavac ugovor na određeno sa zaposlenikom mogao sklapati ‘do vječnosti’. Navedeno je da može sklopiti ‘dva ili više uzastopnih ugovora na određeno vrijeme ako za to postoji objektivan razlog’.
Ugovori o radu na određeno vrijeme, definicija plaće, kao i izmjene propisa kad je riječ o pravu na razmjerno korištenje godišnjeg odmora te prekovremeni rad moguće neće biti predmet aktualnog usuglašavanja Zakona o radu (ZOR) iako se i ta područja nalaze u prijedlogu izmjena postojećeg zakonodavstva.
I sindikati i poslodavci dio tih pitanja, iz različitih pobuda, ostavili bi za drugu, sveobuhvatniju fazu izmjena radnog zakonodavstva, kad će se na stolu naći sva interesna pitanja.
Pitanja oko kojih bi partneri mogli postići dogovor u prvoj fazi izmjena su europska radnička vijeća te izmjene odredbi kojima se regulira rad agencija za privremeno zapošljavanje.
‘Odavde do vječnosti’
U rješenjima koja su predložila ministarstva rada i mirovinskog sustava posebno je problematična nova regulacija ugovora na određeno vrijeme. Naime, iz prijedloga izmjene članka kojim se i dalje naglašava iznimnost sklapanja ugovora na određeno vrijeme (iako se razlozi za njegovo sklapanje više ne navode), proizlazi da bi takav ugovor u budućnosti mogao trajati “do vječnosti”. Prema predloženom rješenju, poslodavac s istim radnikom može sklopiti “dva ili više uzastopnih ugovora na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji je poslodavac prilikom sklapanja ugovora o radu dužan pismenim putem obrazložiti radniku”, piše Novi list .
Ukupno trajanje dvaju ili više uzastopnih ugovora ne može biti neprekinuto duže od tri godine. Važeće rješenje pak govori o jednom ili više uzastopnih ugovora o radu. I to je, iako je riječ o rješenju koje sindikatima nikad nije “leglo”, puno povoljnije od novog prijedloga. Što je s prvim ugovorom na određeno vrijeme koji će poslodavac sklopiti s radnikom?
Rad na određeno je jeftiniji
Njega u novom zakonskom rješenju uopće nema, iz čega proizlazi da ga poslodavac s radnikom može sklopiti na nekoliko mjeseci, godinu, tri, 10 ili više.
Rad na određeno vrijeme poslodavcima je jeftiniji, primjerice radniku ne trebaju isplatiti otpremninu. Za samog radnika to je nesigurniji oblik rada, a takav se radnik teško može zadužiti za kupnju stana.
