“Dosta je, u Anconu nećemo do prolića”! Ovim riječima Danac Henry Jorgensen, suvlasnik i direktor pomorske kompanije BLUE LINE obratio se hrvatskoj – poglavito splitskoj javnosti s porukom koja znači da se trajektna veza ovog brodara između Splita i Ancone – privremeno obustavlja kako stoji u izjavi – “do prolića”. A na toj liniji plovila su čak dva njihova feribota. Jedan veći “Regina della Pace” i manji “Dalmatia”. Kao razlog navedeni su nerazumijevanje Lučke uprave, visoki troškovi poslovanja te raznorazne pristojbe, zbog čega poslovanje flote trpi.
Eto upravo u ovomu vidim sada veliku šansu koja se nudi Zadru i široj zadarskoj regiji. Po meni odmah bi trebali reagirati Županijska privredna komora, Turistička zajednica pa Poglavarstvo grada a onda i Zadarska županija. Te lijepo gospodinu direktoru predložiti otprilike neka tjedan dana prije odnosno tjedan dana poslije Uskrsa, znači u intervalu 25. ožujka do 7. travnja, za sada ajmo reći promotivno, uspostavi trajektnu liniju između Zadra i Ancone. Kad se uzme u obzir da je Zadar kako vidimo sve više ignoriran sa strane državnoga brodara, riječke “Jadrolinije”, onda je vrijeme da se okrenemo i snalazimo na drugim stranama. A bogami ulaskom u EU, moći ćemo u ravnopravnoj utakmici birati brodare, pa i brzinu plovila čak. Te tko tu bude brži, bolji, komfoniji a svakako i jeftiniji taj će nas ubuduće spajati ponajprije s našim otocima ali i s prekomorskim susjedima. Čini se da je vrijeme ekskluziviteta Jadrolinije prošlo, pa kad njih nije briga, onda tu ne bi smjelo biti više ikakve sentimentalnosti.
Dakle gospodi iz BLUE LINE-a ponuditi niz olakšica budu li se zainteresirali za naše plovno područje. Prva pogodnost je u tome što je udaljenost je do Ancone puno kraća nego iz Splita, pa su samim tim i troškovi održavanja manji. Nadalje treba im omogućiti privez, lučke takse i ostale usluge po cijenama koje bi mogle biti i 50% niže nego kod konkurencije. Hvala bogu imamo kilometarske rive koje zjape prazne. Mali problem može nastati samo kod pristojbi za peljarenje, ali u njih ne bi trebalo dirati jer su zanemarive, a pilotaža je obavezna budući da ovi brodovi, unatoč hrvatskim posadama – plove pod panamskom zastavom. Takvi su aktualni propisi. Kompanija ima koncesiju za međunarodne linije te ni tu nebi trebalo biti većih problema.
Sada se postavlja pitanje što bi Zadar i šira regija ovime dobili? Eto, uzmimo da kod naših prekomorskih susjeda nije u potpunosti zamro interes za posjete Zadru i Dalmaciji. Uskršnji blagdani su kao stvoreni za takvo što. Bogati smo kulturno-povijesnim znamenitostima, tu su još Nacionalni parkovi Plitvice, zatim Krka te Park prirode Paklenica. Živnuli bi u predsezoni hoteli, turističke agencije, mjenjačnice, restorani, trgovine, muzeji. A za hodočasnike ni do Međugorja nije daleko. Jednom riječju smatram da bi se ova ideja itekako isplatila, s tim da bi možda trebalo razmislitiu da se takvom navigacijom možda dotakne i luku Brbinj na Dugom otoku. Sve gore spomenute “olakšice” kojima bi neke službe kojim slučajem nešto u financijskom smislu izgubile, vjerujem da bi se u konačnici višestruko isplatile.
Zaključno, a prije nego svi gore apostrofirani ne utonu u “debeli zimski san”, predlažem da se odmah pristupnim pregovorima pokuša iznaći najpovoljnije rješenje. A u svibnju – kako je najavljeno sa strane riječkoga brodara, evo nama opet trajekta “Zadar”. S 1. svibnja nekako simbolike radi – praznikom rada!
Cijeli razgovor s gosp. Jorgensonom može se vidjeti ovdje.
