Blagdansko vrijeme ne nosi radost u obitelj Tomašević iz Gale pokraj Sinja; prije četiri godine od tumora je umro Jurica Tomašević, kojega je cetinski kraj zapamtio kao najmlađeg hrvatskog branitelja jer je u rat krenuo sa 16 godina, ostavivši za sobom nezaposlenu suprugu i troje djece, a 30. prosinca prošle godine – izgorjela im je kuća! Priča je pretužna da ne bi izazvala reakciju; Mjesni odbor, Župni ured, Općina Otok i braniteljske udruge skočili su na noge kako bi pomogli njegovoj obitelji i omogućili im dostojanstven krov nad glavom i u tijeku je velika humanitarna akcija prikupljanja svakovrsne pomoći za Tomaševiće.
Vatra je buknula iznenada, vještak je utvrdio zbog neispravnih električnih instalacija. – Oko sedam i po navečer sjedila sam s nevistama i dicom u malom nadograđenom dijelu stare kuće, gdje je bio dnevni boravak, kad izvana vika, buka. Stara kuća je planila, sve je izgorilo u po ure, ništa nismo uspili spasit, ni dičje stvari ni uspomene, ni slike, ništa – žalosna je Snježana, supruga pokojnog Jurice, oko koje su se skupile Emili (11), Karla (9) i Lea (8), njihove tri curice odista tegobnog djetinjstva, a privremeno su se uselile kod bake.
Nema više ničega
Obitelj se iz uništene privremeno preselila u bakinu kuću,
koja je sačuvala uspomene na njihovog oca i muža Juricu
Karla nas vodi kroz zgarište: – Ovde je bila moja soba, ovde zid, ovde ve-ce. Izgorile su nam igračke, knjige, roba, torbe, nema više ničega. I ćaćina slika je nestala – ispričala nam je mala Karla. Pred kućom mještani, kažu, vatrogasci su došli kroz petnaestak minuta, ali nije se imalo što spasiti, stara kuća izgorjela je učas. Mladi predsjednik Mjesnog odbora Marko Mravak i župnik fra Ivan Norac Kljajo odmah su pokrenuli humanitarnu akciju kojoj su se priključili i branitelji sa sinjskoga područja.
– Obnovit ćemo kuću, ali to nije trajno rješenje, jer u svih 60 kvadrata živi više članova obitelji, a Snježani i djeci pripadalo je samo dvadesetak kvadrata. Moramo im naći trajni smještaj. Obilazimo sela kako bismo prikupili financijsku pomoć. Ljudi pomažu, reagiraju, čak i iz inozemstva, kad čuju za nesreću obitelji. Uključit će se Općina Otok, Županija splitsko-dalmatinska, Caritas, VAD, sve uplate idu preko računa Župe – navodi Mravak, a pridružuje nam se i Miro Bulj, sinjski vijećnik i dopredsjednik županijske Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata.
– Jure i ja bili smo prijatelji i suborci, u Četvrtoj brigadi bili smo skupa, a noć kad je umro bio sam kod njega. I tada smo govorili o problemima sa starom kućom. Svi su ga branitelji znali, ka dite je iša u rat. Pozivamo zato sve naše ratne kolege da pomognu, na koji god način mogu, bilo radom, bilo materijalom, bilo sredstvima, nema vrata na koja nećemo pokucat da bismo skućili njegovu udovicu i tri curice – obećava Bulj i pokazuje nam izrezak iz ratne “Slobodne” s fotografijom 16-godišnjeg Jurice, koju je snimio fotoreporter Joško Ponoš koji je opet na zgarištu njegove kuće. Pod Jurinom slikom izjava: “Kakav bih ja Hrvat bio kad bih ostao kod kuće, a neprijatelj nas želi zgaziti!?” Na to se nadovezuje Miro Bulj: – A kakvi bismo mi bili njegovi suborci kad bismo ostavili njegovu obitelj bez krova nad glavom?!
