U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta u ponedjeljak, 17. prosinca, su potpisani trogodišnji pilot-programski ugovori s javnim visokim učilištima. Jedan od potpisnika je i Sveučilište u Zadru. Na adresu portala 057info stiglo je očitovanje Studentskog zbora Sveučilišta u Zadru o spomenutim ugovorima.
Studentski zbor Sveučilišta u Zadru načelno podržava potpisivanje programskih ugovora između Ministarstva za znanost, obrazovanje i sport i Sveučilišta u Zadru uz nekoliko manjih primjedbi. Važno je istaknuti kako se ovim ugovorom rješava pitanje subvencioniranja redovitih studenata tijekom narednih triju godina, čime se pokazuju natruhe dugoročnijega razmišljanja. Podržavamo i model da se osobama od čije je mature prošlo više od pet godina, a da pritom nisu završili studij, omogući upis na drugi studij. Korisnim se čini i subvencioniranje najviše jedne godine duže od programom propisanoga studija. Usto, jako je važno da se drugačiji uvjeti subvencioniranja primijene na iznimno uspješne studente i studente s invaliditetom. Naoko se čini i dobrom idejom da se redovitim studentima koji sudjeluju u studentskim razmjenama produži vrijeme subvencioniranja, no izražavamo bojazan da će ova odrednica unazaditi pojedine temeljne ciljeve Bolonjskoga procesa satkane već u samoj Bolonjskoj deklaraciji, a radi se o promicanju mobilnosti i priznavanja stečenih ECTS-a i položenih ispita. Smatramo, ipak, kako se oko pojedinih detalja moglo drugačije raspraviti i bolje formulirati. Prije svega, riječ je o odredbi da Sveučilište samostalno određuje kvote koje mogu rasti najviše 5% godišnje tijekom ovoga ugovora. Naime, ovakva formulacija zanemaruje (ili može zanemarivati) tržište rada i nacionalnu strategiju razvoja društveno-gospodarskih potreba, što bi ipak trebao biti temelj određivanja upisnih kvota. Izražavamo žaljenje što u plan subvencioniranja nije uključen i treći ciklus visokoga obrazovanja (doktorski studiji), čime je nedvojbeno pokazano kako će se oni i dalje plaćati. Ovo smatramo promašajem uzevši u obzir postojeću gospodarsku krizu, ispodprosječan broj visokoobrazovanih i nasušnu potrebu za visokoobrazovanim kadrom, a napose doktorandima. Zanimljivim se čini izračun od 3.650 HRK godišnje po redovitome studentu. Prema našoj računici, ako se uzme da student treba ostvariti 60 ECTS-a godišnje, dobivamo izračun od otprilike 61 HRK po ECTS-u. Temeljeno na ovome, možda bi bilo dobro raspraviti postojeći model plaćanja pojedinoga ECTS-a koji ne odgovara postojećem izračunu, što je vjerojatno plod nenamjerne pogreške pri izračunu. U svakom slučaju, podržavamo ovakve ugovore uz nadu da će se već sada početi pripremati naredni ugovor koji će se potpisati za tri godine te da će na njemu raditi predstavnici svih dionika (uz Ministarstvo i sveučilišta, predstavnici studenata i gospodarstva te pojedini analitičari tržišta rada).
