U unutarkoalicijskom sukobu oko poreza na nekretnine zasad je radi mira u kući ritualno žrtvovan samo Slavko Linić i njegov politički kredibilitet. Sudeći prema premijerovoj brzopoteznoj poruci iz Bruxellesa kako donošenje njegova zakona “nije o glavu”, Zoran Milanović nije se puno premišljao u odabiranju strane: očito mu je trenutno puno važniji koalicijski mir nego mir u stranci.
Uvjeren da će Linić, kao iskusni politički lisac, znati progutati ježa, Milanović pri odlučivanju nije mogao zanemariti ni činjenicu da su se čak tri koalicijska partnera SDP-a, a ne samo jedan, očitovala protiv uvođenja poreza na nekretnine u ovome obliku i ovome trenutku. Uz HNS, zakonu su se – naime – decidirano suprotstavili i Jakovčićev IDS, kao i vremešni HSU. Sudeći po zbroju glasova političkih partnera, do prezentacije zakona nije ni trebalo doći. Bez obzira na sve, pa i na strah među građanima koji novi porez generira, Linić je upravo na ovom pitanju htio demonstrirati svoju veliku i novostečenu političku moć.
Nakon naprasnoga odlaska Radimira Čačića s pozicije prvog potpredsjednika Vlade, ministar financija postao je neupitni gazda cjelokupne gospodarsko – financijske državne operative. Bio je, navodno, posve uvjeren da mu se nakon Čačićeva povlačenja nitko od koalicijskih partnera više ni u čemu neće usuditi ozbiljnije suprotstaviti. Evidentno se preračunao. Ako se Čačić zbog mađarske presude morao povući iz koalicije, u njoj je ostao čitav HNS, sa svojim brojnim stranačkim kadrom diljem državne uprave.
Valjalo je brzo pokazati agresoru da se nigdje neće predati bez ispaljena metka, i to već na Linićevu novom startu, prije negoli se razbahati i politički razmaše. HNS je u ovoj priči zbilja jedinstven i ne prijeti mu ni izbliza nikakav raskol kao svojedobno HSLS-u: da narančasta politička momčad unisono brani svoj zbirni interes jasno je i po tvrdom istupu Vesne Pusić na zadnjoj sjednici Vlade, kada je prva rekla da HNS u ovom gospodarskom trenutku neće poduprijeti nove poreze. U HNS-u smatraju da je zakon direktno uperen protiv procesa legalizacije bespravne gradnje koja je također u njihovoj stranačkoj domeni. Oporezivanje nekretnina definitivno ne djeluje u pravcu napora ministra Vrdoljaka da vlasnike bespravnih građevina u što većem broju nagovori na skup postupak legalizacije. Štoviše, Linićev zakon ovaj proces pretvara u grotesknu alanfordovsku parolu: legalizirajte kuću i platite desetke tisuća kuna državi kako bi vam Vlada, povrh svega, mogla još naplatiti i porez na nekretnine.