“Nevjerojatno je to. Počela sam raditi puno radno vrijeme od 1. kolovoza ove godine jer su me iz HZZO-a obavijestili samo tjedan dana prije kako mi je ukinuto pravo na pola radnog vremena kojeg sam imala zbog djeteta koje boluje od šećerne bolesti”, kaže nam Zorica Vlahović iz Dubrovnika, majka 13-godišnjeg djeteta koje boluje od šećerne bolesti dodajući da je dobila odbijenicu uz obrazloženje da djeca mogu “sama sebi dati inzulin”.
Obrat u politici HZZO-a od početka ove godine
Kako doznajemo, HZZO početkom ove kalendarske godine masovno ukida pravo roditelja na rad s pola radnog vremena s uobičajenim obrazloženjem kako djeca mogu sama dati sebi inzulin, pohađaju redovnu nastavu gdje imaju skrb te se hrane u školama na način primjeren dijabetičarima. Ne znamo koliko je roditelja na području cijele Hrvatske ostalo bez tog prava jer takva evidencija ne postoji, no samo na području Dubrovnika najmanje šest roditelja u posljednje je vrijeme dobilo odbijenicu iz HZZO-a. S obzirom na neuvjerljiva obrazloženja mnogi su uvjereni kako je riječ o recesijskoj politici, odnosno o rezanju troškova jer ovakva praksa do sada nije postojala.
“Pazite, to je dijete. Moje dijete! Ono treba danonoćnu skrb. Mi smo navikli s našim djetetom i imamo neke ustaljene rasporede, ali zamislite one koji rade u vrtićima i školama kakvo je to za njih opterećenje? Dijete mora redovno jesti u točno određeno vrijeme, dati si inzulin. Pa kako to ostaviti na volju djeci?”, kaže nam Vlahović dodajući kako je ona još od prije imala rješenje prema kojem ima pravo na pola radnog vremena do 15-te godine djeteta. To pravo morala je prekinuti zbog trudnoće, a kada ga je htjela opet aktivirati njen zahtjev je odbijen.
“Da nisam prekidala pravo zbog trudnoće, imala bi prava iz HZZO-a još dvije godine. A ovako…Znam, nisam jedina. Ima ih još puno kao ja”, kaže nam na kraju Vlahović.
Udruga Slatki život: Sudbinu određuju ljudi koji se brinu za putne naloge
Da problem postoji tvrdi i Željko Jaković predsjednik Udruge Slatki život koji ima informaciju kako je ukinuto pravo za pet do šest roditelja s krajnjeg juga Hrvatske, s tendencijom da se sva buduća rješenja odbiju, iako to do sada nije bio običaj.
Jaković podsjeća kako se sve promijenilo kada je stupio na snagu novi Zakon o porodiljnim i roditeljskim potporama od 1. siječnja 2009. godine kada se ta prava ostvaruju preko HZZO-a koje ima liječničko povjerenstvo. To povjerenstvo nema liječnike za ovu posebnu bolest te socijalne radnike kao što ih je imao svojedobno Centar za socijalnu skrb koji je izdavao ta rješenja prije 2009. godine.
“U povjerenstvu HZZO-a su liječnici zaduženi za odobravanje bolovanja, ortopedskih pomagala, putnih naloga. Ne snalaze se u utvrđivanju prava roditelja na pomoć svojoj djeci. Nakon prvotno danih negativnih rješenja, Udruga i roditelji su ih upozorili na nelogičnosti u radu, pa je tada 2009. godine ispravljena nepravda. Početkom ove godine ponovno od naših članova dobivamo iste informacije kako im se pravo na rad s pola radnog vremena zbog njege djeteta – ukida. U obrazloženju rješenja stoji manje-više kako se dijete može brinuti samo o sebi. Rješenja nisu produžena roditeljima koji su na to do sada imali pravo, a sada nam prijeti i novim roditeljima koji traže to pravo. Krajem godine ponovno treba odobriti produženje prava”, apelira Jaković iz Udruge Slatki život bojeći se da bi stvar mogla izbjeći kontroli.
Recesijska politika
Kako je naglasio jedino roditelj osigurava redovitu provjeru razine šećera u krvi i pravilnu prilagodbu inzulinske terapije prema trenutačnoj razini šećera u krvi i planiranog obroka dok to ne mogu u istom obimu obavljati profesori u školama.
“Postizanje dobre kontrole bolesti, spriječit će razvoj komplikacija, kako akutnih (hipoglikemije i ketoacidoze), tako i kroničnih koje zahvaćaju oči, bubrege i periferne živce”, kaže na kraju Jaković koji se s više dopisa obratio za pomoć Ministarstvu zdravlja kao i Ministarstvu socijalne politike i mladih no bez ikakvog uspjeha.
U potrazi za odgovorima uputio se i Index. Od ministrice Milanke Opačić nismo dobili nikakav odgovor iako bi i ovo trebao biti njen resor. Zajednički odgovor dobili smo od HZZO-a i Ministarstva zdravlja u kojem tvrde kako recesijka politika na teret djece oboljele od šećerne bolesti ne postoji.
Ministarstvo Rajka Ostojića: Dijete s osam godina zna kako sniziti razinu šećera u krvi!?
“Nikako ne stoji teza da se ‘roditeljima masovno ukida pravo na rad s pola radnog vremena od strane HZZO-a’, što želimo i obrazložiti. Pravo s polovicom punoga radnog vremena regulirano je Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama. Kada je riječ o djeci oboljeloj od dijabetesa, u većini slučajeva ovo se pravo roditeljima omogućava do 8. godine djetetova života, no svaki je slučaj individualan, i teško je općenito govoriti bez da znamo o kojem se točno djetetu radi. Svako dijete se vještači posebno, te ako dijabetolog u medicinskoj dokumentaciji istakne da je dijete oboljelo od dijabetesa samostalno u kontroli i davanju inzulinske terapije, u tom se slučaju smatra da više nije potrebno da roditelj radi s polovicom radnog vremena. Isto tako, važno je u kojoj se dobi dijabetes dijagnosticira. Uvijek se djetetu i roditeljima ostavi dovoljno vremena za privikavanje na bolest i svu brigu i edukaciju koju bolest zahtijeva”, kažu nam iz Ministarstva zdravlja.
Ministarstvo koje vodi Rajko Ostojić poziva se na mišljenje stručnjaka Klinike za pedijatriju KBC Rebro prema kojem većina djece s pet godina jasno prepoznaje simptome i to verbalizira, s osam godina zna postupke kojima može sniziti razinu šećera u krvi, a s deset godina sama sebi daju injekcije inzulina, dok s četrnaest godina usklađuju količinu i vrstu hrane s obzirom na razinu šećera u krvi.
“Tijekom vještačenja za djecu u osnovnoj školi, HZZO se vodi uputama liječnika dijabetologa, brojem dnevnih doza inzulina, te ukoliko je dijete na terapiji inzulinom manje od tri doze, a ako bolest je dobro regulirana, smatra se da nema potrebe za rad roditelja s polovicom radnog vremena. Napominjemo da je uvijek razlika od slučaja do slučaja, i da liječničko povjerenstvo pri odlučivanju poštuje preporuku endokrinologa i dijabetologa, kao i u slučajevima vještačenja kada je riječ o djeci u srednjoškolskoj dobi, a u skladu s tim niti na pravo na rad s polovicom radnog vremena jednog roditelja. Zaključujemo da pri određivanju ovoga prava nikako nije riječ o recesijskoj politici štednje”, kažu nam na kraju.
Zabrinuta majka: Imaju li oni djecu ili samo nemaju pojma
Roditelji djece s tom bolešću s početka priče i dalje tvrde zapravo kako je objašnjenje Ministarstva i obrazloženje za ukidanjem prava na pola radnog vremena zapravo – nenormalno.
“Njima je na tim pregledima samo bitno da dijete ima dobar prosjek razine šećera u krvi. Normalna osoba ima do 6 posto, a moje dijete ima razinu od 7,4 posto i kažu da je sve u redu. Pa normalno da ima tako malo razinu kada se brinemo za njega i vodimo računa! Ovakva obrazloženja je pisao netko tko nema djecu ili netko tko nema pojma”, zaključila je na kraju Zorica Vlahović majka 13-godišnjeg djeteta oboljelog od šećerne bolesti.
I ne samo to Ministarstvo je svijesno ili ne, zanemarilo u ovom slučaju kompletnu adolescentsku dob djeteta u kojem je pravilo faza promjena ponašanja kada je potreban i jači nadzor. Kako nam kažu na kraju iz Udruge Slatki život ni jedan specijalist u Hrvatskoj ne bi potpisao rješenje prema kojem nije potrebna veća skrb roditelja djece oboljele od šećerne bolesti koja uključuje i pola radnog vremena.
