Centar za LGBT ravnopravnost poziva Vlatka Markovića da se ispriča povodom prve presude Vrhovnog suda u korist LGBT osoba
Priopćenje Centra za LGBT ravnopravnost prenosimo u cijelosti:
Zbog izjava da “homoseksualci neće igrati u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji dok je on predsjednik HNS-a” jer “nogomet, na sreću, igraju samo zdravi ljudi” Vlatko Marković, tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, počinio je izravnu diskriminaciju. Presudio je tako Vrhovni sud Republike Hrvatske i time pobio nepravomoćnu prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu koji u svibnju prošle godine odbacio našu udružnu tužbu za diskriminaciju.
Velika je to pobjeda u borbi za zaštitu dostojanstva i jednakopravnost LGBT osoba u Republici Hrvatskoj i prva presuda našeg najvišeg pravosudnog tijela u korist LGBT osoba.
Nadamo se da će ovi pionirski sudski postupci doprinijeti izgradnji Republike Hrvatske kao zemlje u kojoj doista svatko ima pravo na zaštitu od diskriminacije i poštivanje neotuđivog dostojanstva osobe, neovisno od bilo koje različitosti.
Vrhovni je sud prihvatio najvažnije dijelove naže tužbe i zabranio Markoviću buduće homofobne ispade i zatražio od njega da o vlastitom trošku u Večernjem listu, čijem je novinaru u intervjuu dao sporne iskaze, da se ispriča javnosti putem dnevnika Večernji list i objavi cijeli tekst presude. Pozivamo gospodina Marković da danas ili sutra plati oglasni prostor i objavi ispriku te tekst presude, jer u protivnom idemo u postupak ovrhe. Ono što je još važnije, svaki domaći nogometaš koji smatra da je zbog svoje spolne orijentacije oštećen ovim diskriminatornim postupanjem (tadašnjeg) prvog čovjeka hrvatskog nogometa, ima pravo pokrenuti postupak za nadoknadu štete temeljem ove presude za diskriminaciju.
Udruge koje čine Centar za LGBT ravnopravnost (LORI, Zagreb Pride i Quer Zagreb) i Centar za mirovne studije podigli su u 2010. godine tri udružne tužbe zbog diskriminacije LGBT osoba – prve takve tužbe u povijesti hrvatskog pravosuđa. Prva udružna tužba podnijeta je protiv tadašnjeg predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića, druga protiv tadašnjeg izvršnog dopredsjednika NK Dinamo, Zdravka Mamića, a treća protiv kastavskog župnika Faranje Jurčevića. Dok je u slučaju protiv Franje Jurčevića Županijski sud u Rijeci u najkraćem roku ustanovio da se radi o izravnoj diskriminaciji i uznamiravanju po Zakonu o suzbijanju diskriminacije, kao i kazneni sud u posebnom kaznenom postupku koji mu je prethodio, u slučajevima koje vodimo protiv Markovića i Mamića naišli/e smo na mnoge probleme i sporost trajanja postupka, iako bi oni trebali biti hitni. U postupku protiv Markovića poslali smo pet požurnica, a diskriminacija je ustanovljena tek u žalbenom postupku, i to nakon nakon što je i UEFA postupala po našoj prijavi, kaznivši Markovića s novčanom kaznom od 10 000 eura. U svim postupcima zastupale su nas odvjetnički ured Line Budak u Zagrebu i Dijane Kesonje u Rijeci.
Udružnu tužbu protiv Zdravka Mamića koju su podnijele udruge Centra za LGBT ravnopravnost i Centar za mirovne studije Županijski sud u Zagrebu lani je odbio, te smo baš kao i su slučaju gospodina Markovića uložili/e žalbu na presudu, no konačnu odluku Vrhovnog suda još uvijek čekamo.
