Aktualna zamisao SDP-ova ministra financija Slavka Linića o oporezivanju dodatnih nekretnina, što bi trebalo stupiti na snagu 1. travnja iduće godine, izazvala je brojne oprečne reakcije građana.
“Netko tko ima pet stanova uz stan u kojem stanuje, za mene je bogat i treba plaćati dodatni porez na te stanove ako ih ne iznajmljuje ili nisu u nekoj drugoj poslovnoj svrsi”, obrazložio je ministar svoju ideju, ustvrdivši da je to “politika socijaldemokratske stranke”.
Tako obrazložena, ideja doista zvuči pravedno, u najboljem duhu socijaldemokracije: onaj tko ima više, neka i plati i više, pogotovo što je ministar najavio da će se tim prihodima – koji će biti dio gradskih i općinskih proračuna – financirati zdravstvo i obrazovanje.
No, nevolja je što će ovim dodatnim porezom – u zemlji u kojoj je veliki dio stanovništva, barem u drugoj ili trećoj generaciji, seljačkog podrijetla – biti pogođen i nemali broj građana koji nisu bogati, ali imaju tzv. djedovinu, odnosno naslijeđene kuće svojih otaca i djedova po selima i na otocima, koje su najčešće ruinirane od starosti i zapravo imaju uglavnom sentimentalnu vrijednost za nasljednike. Ako ljudi nemaju novca za održavanje tih kuća, kako će ga imati za njihovo oporezivanje?
Tako gledano, Linićeva ideja više ne izgleda nimalo socijaldemokratski, pa nije čudno da kritike zbog iznevjeravanja socijaldemokratskih principa Liniću i Vladi stižu i sa suprotnog dijela političkog spektra, na primjer od predsjednika HDSSD-a Hrvoja Tomasovića, koji je članovima Vlade preko Facebooka prognozirao da će “bježati iz zemlje kada im se desi narodna socijalistička revolucija”.
‘Kapitalistička banda’
“Stradat ćete od naroda samog! Niste vi ni socijalni, ni za radnike, a ni male ljude. Vi ste jedna elitistička kapitalistička banda kojoj će se desiti prava radnička i socijalistička revolucija na koju se vi volite pozivati. Bit ćete na drugoj strani i bježat ćete, bojim se, koliko vas noge nose”, poručio je vladajućima Tomasović.
Činjenica je kako je najava novog nameta najbolnije odjeknula u Dalmaciji budući da ovakvih “dodatnih nekretnina” ima najviše baš u našoj regiji, pa se smatra da će upravo “dalmatinski čovjek” biti najteže pogođen novim Linićevim poreznim mjerama.
– Takvih kuća je najviše u Dalmatinskoj zagori i na otocima, s kojih se ljudi iseljavaju već 100 godina, a iza njih su ostale brojne kuće s nedefiniranim vlasničkim odnosima. Razumijem potrebu države da nas iscijedi do zadnje kapi fiskalnog soka, ali kako će to operativno izvesti? – pita se naš politički analitičar dr. Anđelko Milardović.
Osim što ideju dodatnog poreza smatra “zadnjim udarom prema osiromašenju, tj. pauperizaciji najvećeg dijela stanovništva”, naš sugovornik drži da će ovaj Linićev namet izazvati i poremećaj na tržištu nekretnina jer će građani, zbog nemogućnosti da plate dodatni porez, biti prisiljeni prodavati dodatne nekretnine, a u ovakvoj ekonomskoj situaciji neće biti lako naći kupce.
– Kad uđemo u EU, vjerojatno će te kuće i nekretnine pokupovati stranci. Govorim to bez ikakve ksenofobije, kao realnost. Zar je to smisao politike Vlade RH? Imam osjećaj kao da Linić, najavljujući ovu naizgled banalnu poreznu mjeru, prethodno nije napravio kalkulaciju prihoda i rashoda koje će ta mjera donijeti. Jer mislim da će to kratkoročno doista biti neka dobit za državnu riznicu, ali dugoročno je to put u propast srednjeg sloja, a time i propast društva. To nije pametna mjera, i gotovo. Zašto ne idu na banke i osiguravajuća društva, nego na građane? Pa nisu ljudi tovari pa da se mogu pretovariti. A ovakva politika vodi upravo tome. Bojim se da ćemo opet pjevati onu staru “Dalmatino, povišću pritrujena” – kaže Milardović.
Nije Hollande
S obzirom na najave da će se dodatni porez naplaćivati od 1. travnja 2013., što je nedugo prije idućih lokalnih izbora, našeg sugovornika smo pitali hoće li uvođenje tog poreza oslabiti poziciju vladajuće Kukuriku koalicije na tim izborima.
– Neka Linić ide s time, pa će vidjeti kako će proći u Dalmaciji, a i šire, na cijelom teritoriju Republike Hrvatske. U političkoj teoriji je poznato da je dizanje poreza uvijek opasno za svakog vladara. Možda Linić ima u vidu opću korist za državu, a nije mu stalo kako će na izborima proći njegova stranka i Kukuriku koalicija, kao što mu očito nije stalo do građana. Ako nam slome šiju poreznom politikom, što ćemo onda? – pita se Milardović, te nastavlja:
– Politički se radi o koaliciji Vlade i krupnog kapitala, a protiv građana. Tu se postavlja pitanje je li Linić socijaldemokrat. Zašto ne postupi kao francuski socijalistički predsjednik Francois Hollande koji je krenuo u dodatno oporezivanje najbogatijih Francuza? To bi bio potez u duhu socijaldemokracije, a ovako je Linić ispao socijaldemokrat koji je prodao dušu neoliberalnom kapitalizmu. Nije šteta da takva socijaldemokracija, koja više to uopće nije, izgubi ne samo na lokalnim, nego i na parlamentarnim izborima – zaključuje dr. Milardović.
