Iziđite vani! Nemate tu što tražiti – rekla je Marina Marušić Zlatku i Davoru Bilanu, rođacima s kojima vodi sudski spor oko imovine, nakon što su njih dvojica krenuli za sutkinjom Općinskog suda u Zadru u dvorište kuće na Ošljaku za čije vlasništvo se spore.
Riječ je o sudskom sporu koji se u parničnom i ostavinskom postupku pred Općinskim sudom vodi već 23 godine i zbog čega se, kako bi se utvrdilo činjenično stanje, izišlo na teren. Zbog zategnutih odnosa između troje nasljednika te Marininog supruga, Vlatka Marušića, koji se u siječnju ove godine uknjižio na katnicu, a koja je sastavni dio ovog sudskog predmeta, rasprava se održala na zidiću ispred sporne nekretnine.
Ova po mnogočemu neobična ostavinska priča započela je još u prošlom stoljeću, nakon smrti Ane Valčić, iza koje su, kao nasljednice obiteljske kuće ostale kćeri – polusestre Marina Marušić i sada pokojna Marija Svetka Bilan, te kao nasljednici zemljišne parcele na kojoj je kuća izgrađena, pokojna Marija Svetka za 1/5 i Srećko Valčić za 4/5 od cijelog.
No u 23 godine sudovanja tijekom kojih je donesen cijeli niz rješenja i izmijenjeno nekoliko raspravnih sudaca, polusestre se nisu uspjele podijeliti, a u međuvremenu je, 27. prosinca prošle godine, Marija Svetka preminula. Njezina dijela “prihvatili” su se sinovi Zlatko i Davor, no odmah po prihvaćanju majčina udjela u djedovini susreli su se s cijelim nizom problema i nelogičnosti.
Prema dostupnoj dokumentaciji pokazalo se da je njihova rodica Marina Marušić obiteljsku katnicu prodala još 1992. godine Vlatku Marušiću, za koga se sljedeće godine udala. Temeljem kupoprodajnog ugovora koji su potpisali, a za koji nitko od obitelji Bilan nije znao, iako se spor nad nekretninom već vodio pred Općinskim sudom, Vlatko Marušić, inače direktor Tržnice Zadar, u siječnju ove godine uknjižio se kao vlasnik kuće. Štoviše, u podnesku za koji je rješenje donio sada pokojni sudac Marin Došen, on je zatražio upis vlasništva i na zemljišnu parcelu na kojoj je kuća sagrađena, iako za tu parcelu postoji rješenje o nasljeđivanju doneseno 1959. godine, i iz kojeg je razvidno da su vlasnici pokojna Marija Svetka Bilan i Srećko Vlačić, njezin rođak u prvom koljenu.
Marušić je u zahtjevu naveo kako je vjerojatno omaškom upisničara zemljište izostavljeno pa je tražio ispravak, a sudac Došen potpisao mu je rješenje, odobravajući mu isto. No ono što u rješenju “bode oči” jest podatak da je Marušić zemljište kupio od Mate Šarića, pokojnog Mijata, još 1972. godine, kada je imao svega 17 godina. Iz navedenog proizlazi da je Marušić kao maloljetnik kupio zemljište od, na Ošljaku nepoznate i nepostojeće osobe, a 20 godina kasnije da je od buduće supruge otkupio kuću koju je pokojni Stanko sa suprugom Anom na tom zemljištu sagradio.
Zlatko Bilan, zajedno s bratom Davorom, inače dragovoljcem i invalidom Domovinskog rata, cijeli je slučaj prijavio Općinskom državnom odvjetništvu smatrajući kako je riječ o nedvojbenim krivotvorinama napravljenim s ciljem da im se otme njihova imovina. I dok se odvjetništvo bavi istraživanjem tih navoda, paralelno se na Općinskom sudu vode sporovi oko prava nasljeđivanja i prava na vlasništvo nad spornim nekretninama.
SUD PRIZNAO SPOROST
Vrhovni sud Republike Hrvatske još je prije dvije godine donio rješenje kojim je Općinskom sudu u Zadru naloženo da što prije donesu ostavinsko rješenje vezano uz obiteljsku kuću pokojnih Stanka i Ane Valčić, a za koju su se sporile njihova zakonito usvojena kći Svetka Marija Valčić i Stankova izvanbračna kći Marina Marušić.
Istim rješenjem odbačene su i sve primjedbe Marine Valčić kojima je Svetki Mariji pokušavala osporiti njezin udio u nasljedstvu. Polovicom 2011. godine danas pokojnoj Svetki Mariji Bilan zbog “sporosti suda” priznata je odšteta u iznosu od 11 tisuća kuna.
POKUŠAO SE UKNJIŽITI NA TUĐE ZEMLJIŠTE
Smrtovnica Svetke Marije Bilan u sudsku ostavinsku pisarnicu Općinskog suda u Zadru dostavljena je 12. siječnja 2012. godine, a tek u kolovozu ove godine, sedam mjeseci kasnije, javnom bilježniku koji je trebao donijeti rješenje o nasljeđivanju i s istim nasljednike uputiti sucu kako bi ostvarili svoja prava. Paralelno s tim, 13. siječnja, Vlatko Marušić, iako je znao da je kuća na Ošljaku dio ostavinske mase, upisao se kao vlasnik kuće. U ožujku iste godine pokušava se upisati i na zemljište koje je također dio ostavštine, no u tome su ga omeli sinovi pokojne Svetke Marije Bilan, Zlatko i Davor, i to sasvim slučajno. Naime, njih su se dvojica kod predsjednika Općinskog suda u Zadru Željka Rogića u međuvremenu raspitivali zašto se usprkos rješenju Vrhovnog suda u dvije godine nije zakazala ostavinska rasprava, te su tada saznali da ipak jest. Naime, provjerom stanja spisa utvrđeno je da je rasprava zakazana kod više sudske savjetnice Marije Dukić. Iako su obojica trebali biti uredno pozvani na tu raspravu, to se nije dogodilo pa su samovoljno pristupili toj raspravi, na iznenađenje Marušićevih. Ujedno, uložili su i prigovor na uknjižbu koju je Marušić pokrenuo. Zanimljivo je spomenuti i kako se dvojica svjedoka, koje su Marušići, naveli nisu pojavili na posljednjem ročištu na otvorenom.
– To što je bilo na Ošljaku je zapravo očevid radi ispravka pogrešnog upisa. Moj klijent svojevremeno je uknjižio kuću na svoje ime, a omaškom nije uknjižen na dvorište koje čini cjelinu. Što se tiče stjecanja prava na vlasništvo, on ga je stekao kupnjom od svoje supruge i to prije braka. To na Ošljaku nema veze s nasljeđivanjem, niti je Vlatko Marušić nasljednik Ane i stanka Valčića. On također nije ni u kakvom sporu s Bilanima koji eventualno svoja prava mogu tražiti u odnosu na Marinu Marušić – pojasnio je Božo Vrkić, odvjetnik Vlatka Marušića ističući još i kako godinama unatrag nije bilo zabilježbe ili bilo kakve druge zapreke koja bi osporavala njegovu klijentu uknjižbu na kuću na Ošljaku. Vrkić se osvrnuo na dio u rješenju u kojem se spominje kupnja zemljišta od Mate Šarića pokojnog Mijata 1972. te je kazao kako takav ugovor u spisu ne postoji već da je riječ o nenamjernoj omaški. Ta omaška, dodao je, njegova klijenta nije trebala zanimati jer je navedena u obrazloženju rješenja.
– Bitna je izreka, a ne obrazloženje – zaključio je Vrkić.
