Na zadarskom se Poluotoku svako malo može “naletjeti” na turističke grupe kojima turistički vodiči na njemačkom, engleskom, talijanskom, španjolskom, francuskom, češkom, japanskom, ruskom i tko zna na kojem sve jeziku ne, pokazuju gradske znamenitosti i ljepote. No turisti, iako vjerojatno rijeđe nego (samo)kritični Zadrani, osim ljepota nerijetko gledaju i oronule, zapuštene fasade.
Kako bismo grad pokušali vidjeti očima turista prošetali smo uobičajenim rutama i uočili te snimili čak desetak “kritičnih” točki koje kvare ljepotu grada.
Zaista, gledajući s jedne strane prekrasne crkve, palače, trgove i muzeje, a s druge siva i derutna pročelja, misao kako je šteta ne potruditi se i pokrenuti vlasnike zgrada da se udruže i obnove fasade, nameće se sama od sebe.
Uređene fasade na 35 lokacija
Na tom je tragu Grad Zadar u razdoblju od 2006. do 2009. godine provodio projekt sufinanciranja obnove fasada u zaštićenoj gradskoj jezgri, a kroz te tri godine je sufinancirao obnovu pročelja na preko 35 lokacija za što je iz gradske blagajne izdvojeno 1,760.000 kuna.
Projekt je bio pokrenut u želji da se izađe ususret građanima i potakne uređenje grada, prvenstveno onih dijelova koji su prioritet s obzirom da Zadar kao turistička destinacija mora imati lijepo uređenu i očuvanu povijesnu jezgru. Osnovni uvjet da bi zgrada ušla u izbor za sufinanciranje uređenja pročelja bio je njezin smještaj te je morala biti smještena na Poluotoku, Obali kneza Branimira počevši od Ulice bana Josipa Jelačića prema zapadu, Ulica Ivana Mažuranića od broja 1 do križanja s Ulicom Josipa Jurja Strossmayera, Oko Vrulja, Ulica Ivana Meštrovića od broja 1 do križanja s Ulicom Miroslava Krleže ili na Obali kneza Trpimira počevši od broja 1 pa do zgrade tvornice “Maraska”, u Zrinsko-frankopanskoj ulici od broja 1 do broja 9, odnosno od broja 2 a do broja 14 te na Polačišću od broja 1 do broja 5. Minimalni udjel suvlasnika u iznosu za uređenje morao je biti 50 posto s tim da je Grad Zadar u iznimnim slučajevima zadržavao pravo davanja prioriteta uređenju bez obzira na visinu udjela suvlasnika.
No sufinanciranje obnove fasada ukinuto je rebalansom Gradskog proračuna 2009. godine, a tada se kao razlog prestanka sufinanciranja obnove fasada na zgradama koje imaju spomeničku vrijednost navodio nedostatak novca u gradskoj blagajni što je posljedica recesije.
No pravi razlog prestanka projekta, a što nam je potvrdila Ivana Dadić, stručna suradnica za informiranje i protokol u Gradu Zadru, bili su prigovori revizije.
Prigovor revizije
– Zaista je bilo primjedbi revizije zbog ulaganja novca iz Gradskog proračuna u obnovu fasada zgrada kojima Grad nije vlasnik. Naime, Grad može obnoviti zgrade i fasade kojima je sam vlasnik, ali ne i fasade zgrada u privatnom vlasništvu. Naime, revizija je u svom nalazu navela da se na taj način novac poreznih obveznika nepravedno dodjeljuje samo dijelu građana, kazala je Dadić koja je na naše pitanje razmišlja li se o tomu da Grad pokrene neku drugačiju vrstu projekta kojim bi se vlasnici zgrada u zaštićenim djelovima grada potaknuli na obnovu fasada odgovorila niječno.
– O tomu se za sada nije previše razmišljalo. Možda bi prije neku takvu kampanju mogla pokrenuti gradska Turistička zajednica. Iako, kako je uglavnom riječ o zgradama s više suvlasnika te kako je potrebno da se svi slože, mislim da ih je izuzetno teško baš sve potaknuti, kaže Dadić.
Direktor Turističke zajednice Grada Zadra Zvonko Šupe svjestan je da neuredne fasade narušavaju izgled grada, ali, ističe on, za njihovo su uređenje zaduženi isključivo njihovi vlasnici.
– Kad bi nam sve fasade bile lijepo uređene stvarno bismo bili dragulj. No nije pravedno da Grad sufinancira fasade na Poluotoku, a primjerice na Putu Kotlara ne. Zbog čega bi stanari zgrada na Poluotoku, koji, ako će biti iskreni, moraju priznati da su dobili stanove po izuzetno povoljnim cijenama, bili toliko privilegirani pa da im još i Grad plaća obnovu fasada? Na kraju krajeva, obnova fasada i nije toliko skupa. No problem je što ljudi jednostavno ne shvaćaju da je ljepše živjeti u lijepome, kazao je Šupe.
Hoće li fasade u turističkom Zadru biti lijepe ili ne ovisi tako prvenstveno o njihovim vlasnicima.
I dok se ne pronađe načina (i volje) kako te vlasnike motivirati na uređenje prostora u kojem žive tješi što su turisti bez obzira na sve Zadrom jednostavno oduševljeni.
Kako kaže Ljiljana Eškinja, jedne od najzaposlenijih i najpoznatijih turističkih vodiča u gradu, turisti su oduševljeni izgledom i čistoćom grada, njegovim parkovima i nasadima.
– Možda smo za to zaslužni i mi vodiči koji pokazujemo samo najljepše i najurednije lokacije. Jedan prosječni razgled traje 2 do 2,5 sata što je možda prekratko vrijeme i za jedan kritički pogled, kazala je Eškinja.
