Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević, potaknuta nedavnom izjavom Boba Dylana o Hrvatima, zatražila je da se donese zakon koji će omogućiti sačinjavanje popisa trajno ili privremeno nepoželjnih osoba u Hrvatskoj, što je u startu podsjetilo na odluku Kazahstana da zabrani prikazivanja Borata. Jest da je on Kazahstan naveo u mnogo više loših primjera, ali tko se ne pronalazi u takvim šalama ili izjavama – nema se zašto ni ljutiti.
– Nije to nikakav autogol Hrvatske, sve države imaju popise nepoželjnih osoba, samo što su oni tajni. Moramo štititi interese i čuvati dostojanstvo – rekla nam je predsjednica HSP AS Ruža Tomašić, ali nije spomenula da se popisi drugih zemalja odnose uglavnom na osobe koje su prekršile zakon te zemlje. Osim ako ne pričamo o Sjevernoj Koreji…
Naravno, Bob Dylan je samo bio povod da bi se pokušalo “progurati” ovako nešto. Primarni cilj HSP AS jest zabraniti ulaz u zemlju osobama kao što su Bora Đorđević, Tomislav Nikolić ili Milorad Dodik – sve redom ljudi koji su na ovaj ili onaj način sudjelovali ili podržavali ideju Velike Srbije.
– Zašto bismo dopuštali svemu i svačemu da hoda Hrvatskom? Ne znam baš bismo li u toj priči zabranili Dylanu da dođe u Hrvatsku, ali to je svjež primjer i to što je rekao iznimno je bezobrazno. Žao mi je što se nitko nije očitovao po tom pitanju – kaže Tomašić.
No očitovali su se mnogi, od saborskih zastupnika odmah dan poslije, do medija koji su “objašnjavali” Dylanu koliko je pogriješio, ali i do medija koji su odlučili zabraniti ikakvo spominjanje tog umjetnika – do daljnjeg. Simptomatično je i što se s Ružom Tomašić slaže i predsjednik HSP-a Daniel Srb. Inače se ne slažu previše. Zapravo, u javnosti, ovo je možda prvi put.
– Takva inicijativa sama po sebi nije za odbaciti, ima ljudi koji su uvrijedili Hrvatsku i trebalo bi prodiskutirati o tome koji su to. Na spomen nekih od njih mi se diže kosa na glavi. Tu mislim na Boru i Lepu Brenu, prije čijeg sam nastupa organizirao prosvjed. Što se Dylana tiče, njegova izjava je svakako neprimjerena i za osudu, ali baš nisam siguran bi li mu baš zabranio ulazak u Hrvatsku – smatra Srb.
I dok malo ekstremnije opcije pričaju o zabranama i bojkotu legendarnog kantautora, čija je borba za ljudska prava i više nego poznata, oni malo opušteniji se s cijelom ovom pričom šale.
Šako jada Dilan Bobe, dosta nam je tvoje robe,
Neću znati više za te, kad napadaš ti Rvate.
Dabogda ti pala bina, kad odabra ti Srbina.
Od tebe mi sada muka, jebao te nosač zvuka.
U dvi riči, da se znade, tvoje mi se pisme gade.
Zato Bobe, ko te jebe, dalje ćemo mi bez tebe.
Slušat ćemo samo naše, Tompsona i tamburaše.
To je jedna od samoironičnih pjesama koje su se pojavile u trenucima cijele zbrke, a da je sve to zbrka kojoj se pridaje prevelika važnost potvrdio je i politički analitičar Davor Gjenero.
– Ne treba se obazirati na to što govore poluobrazovane osobe iz stranaka kao HSP AS, oni nisu relevantni i nema nikakve potrebe za njihovom retorikom. No treba naglasiti da bi za političku kulturu bilo dobro da se izjave ne izvlače iz konteksta nego da se vidi sve što je izrečeno. Naravno, u cijelom kontekstu Dylanova izjava nema takvo značenje kakvo mu pridaju oni koji se sad bune. A čak i da je mislio to što mu stavljaju u usta, ponovno je sva ta retorika nepotrebna – naglasio je Gjenero.
Na strani zabrana i svega što ‘pravaši’ traže nije ni profesor Slaven Letica, koji uvijek spremno zastupa nacionalne interese, a i sam naginje pomalo udesno.
– Takvi zahtjevi su protiv nauka “Oca Domovine”, dr. Ante Starčevića. On je zagovarao liberalizam i pravo na slobodu govora. A to što je Dylan rekao je pogreška ili nepromišljenost, pametnije bi bilo da su mu poslali pismo, a ne tražili neke zabrane. To što je on rekao ne treba čuditi, ljudi iz daljine kažu svakakve stvari, nije to ništa strašno. Pa da bilo koga na cesti pitate nešto o Kazahstanu, mislili bi da je to zemlja veličine otoka Hvara, a u stvarnosti je pet puta veća od Francuske – objasnio je Letica.
