Zadarski ginekolog Petar Lozo postao je doktor znanosti. Uspješnom obranom doktorske disertacije na Sveučilištu u Osijeku, naslovljenom “Zdravlje, osjećaj koherentnosti i kvaliteta života žena u postmenopauzi” dao je originalni doprinos znanosti, sustavno je proveo opsežna višegodišnja istraživanja žena u životnome razdoblju nakon menopauze i s tim u vezi problematiku najčešćih bolesti koje se javljaju u žena toga razdoblja života.
Važni dokazi
Ovaj ginekolog tako spada među rijetke doktore znanosti u Hrvatskoj iz ginekološke struke u primarnoj zaštiti, u kojoj radi godinama. On i predaje na Visokoj zdravstvenoj školi zadarskoga Sveučilišta, a podatke na zadanu temu istraživao je u vremenu od 2004. do 2009. godine i to na uzorku od čak 2.400 žena, onih s dokazanom bolešću i onih bez kliničkih znakova bolesti. On je podatke za taj svoj veliki i opsežni rad pratio na pacijenticama koje su htjele sudjelovati u istraživanju i dokazao da svakodnevni rad u ordinaciji može biti itekako i znanstveno zanimljiv, “ako mu se pristupi na jedan istraživački način, jer su danas više manje medicinski i istraživački rad udaljeni od čovjeka” kako to napominje dr. sc. Petar Lozo i nadopunjava da se istraživanja ne mogu izvoditi samo u laboratorijima, nego to treba biti međusobno povezivanje između istraživanja u laboratorijima, u klinikama i u primarnoj zaštiti. Inače, ovo je prvo poznato istraživanje provedeno na toliko velikom broju ispitanica u postmenopauzi. Riječ je, dakle, o liječniku iz primarne zaštite, pa je Zadar kojemu nedostaje liječnika, dobio ginekologa koji se znanstveno bavi proučavanjem prijelazne dobi žena i mogućega utjecaja na tijek najčešćih kroničnih bolesti u postmenopauzi.
Ova su istraživanja tako, između ostaloga, izvukla vrlo važne dokaze da kod kontrolne skupine ispitanica najbolje rezultate imaju upravo žene koje su u postmenopauzi tjelesno aktivnije zbog svojih svakodnevnih poslova, osobito one koje su više izložene suncu.
– U desetak godina pratili smo i prikupljali sve parametre kod žena tjelesno aktivnih i izloženih suncu i baš kod njih postigli najbolje rezultate. Inače žene s jačim osjećajem zadovoljstva sobom imaju manje simptoma i zdravstvenih problema vezanih uz menopauzu, te se može slobodno kazati da je i kod bolesti njihova klinička slika povoljnija. Takve ispitanice su najzadovoljnije životom i ne žale se, ističe dr. Lozo dodajući kako najveće vrijednosti osjećaja koherentnosti imaju bolesnice koje se redovito liječe, organizirano provode tjelovježbu, imaju visoke razine D vitamina.
Kvaliteta života
– Takve rezultate u posljednje vrijeme objavljuju i drugi istraživači koji, primjerice, visoke razine D vitamina u krvi starijih ljudi povezuju s nizom pokazatelja dobroga općeg zdravstvenog stanja. Kao što su bolje motoričke sposobnosti, manje padova, bolji rad imunološkog sustava, manje karcinoma, manje depresije, manje srčanih tegoba, razdražljivosti, bolje raspoloženje… Najniži osjećaj koherentnosti (povezanosti) pokazao se kod bolesnica s osteoporozom, tom “tihom epidemijom”, od koje obolijeva sve više starijih ljudi, osobito žena. Najviše kod onih nezadovoljnih sobom, onih koje odabiru loše životne navike, puše, nekvalitetno se hrane, tjelesno su neaktivne, pretile, slabo su izložene dnevnome svjetlu, ne idu na liječničke preglede, kaže dr. sc. Lozo, napomenuvši da preglede zanemaruju sve dok ne dođe do pojave najtežih simptoma, kao što su prijelomi.
Ovom studijom je, osim ostaloga, dokazano i kako neke žene u postmenopauzi imaju izrazitih zdravstvenih problema, poput valova vrućine, noćnih preznojavanja, problema sa spavanjem i sličnoga, druge pak imaju toga znatno manje, a ima i žena bez ikakvih problema vezanih uz ovo životno razdoblje.
Dr. sc. Lozo predlaže da se i sustavno mora promijeniti pristup nekim bolestima, kao što je na primjer osteoporoza i za takve bolesnice treba tražiti posebno organizirane nacionalne probire, poput poznatog organiziranog pregleda dojki. Probirima na nacionalnoj razini bi se uštedjela znatna sredstva zdravstvenim fondovima.
– Standardizirani upitnici o kvaliteti života bolesnica u trećoj dobi, posebno onkoloških pacijentica, stalna pomoć psihijatra ili psihologa, pa i socijalnog radnika, uz organizirani sustav tjelovježbi u svakodnevnoj kliničkoj praksi, povećali bi znatno kvalitetu života i preživljavanje takvih bolesnica, zaključuje dr. sc. Lozo.
Valovi vrućine i rak dojke Spomenuto istraživanje navodi i kako je potrebno provjeriti i dalje raditi na nekim pojedinačnim rezultatima, prikupljati nove spoznaje o njima, poput onih da su najizraženije valove vrućine, među kontrolnim ispitanicama, iako nisu oboljele, imale žene s visokim rizikom za rak dojki, što bi značilo da žene s jakim valovima vrćine mogu imati smanjen rizik od obolijevanja od raka dojke. Inače, danas žene, naglašava dr. sc. Lozo, žive sve dulje, pa su već probile prosječnu granicu od 80 godina.