Zadranin Ivica Grgec ima 40 godina, dijagnozu epilepsije i teškog oblika PTSP-a, koji je zaradio kao branitelj na ratištima po Hrvatskoj i Bosni. Nesposoban je za rad, živi od očeve pomoći, a uskoro ostaje i bez krova nad glavom. Grgec se, naime, mora iseliti iz derutnog stana u zadarskoj Varoši, u ulici Sirac, i to po zahtjevu Zadarske nadbiskupije, kojoj je njegov djed Josip Rubelj oporučno ostavio svoju imovinu.
Za Crkvu u ovom slučaju nema nikakve dvojbe: oporuka je valjana i stan njihov, pogotovo što Rubelj, kažu u Nadbiskupiji, nije Grgecov “pravi” djed, nego drugi suprug njegove bake. Dakle, Rubelj nije imao izravnih potomaka i to je razlog zašto je stan ostavio Crkvi. Zato su iz Nadbiskupije Grgecu 16. kolovoza, preko svog odvjetnika, poslali nalog da do 17. rujna preda ključeve stana.
Molio sam da me ostave
– Molio sam ih da me ostave, da ću im plaćati najamninu, samo da me ne tjeraju na ulicu. Njihov odvjetnik mi je rekao kako je pametnije da sam iziđem iz stana, nego da me oni tuže, jer ću na kraju biti deložiran i još morati platiti sudske troškove. Odakle ću to platiti? Prihoda nemam jer sam radno nesposoban, a imam i troje djece kojima nemam za alimentaciju. Nije meni toliko do tih zidova, ali volio bih barem da mi djeca gdje imaju doći u posjet – govori Grgec, koji u stanu živi otkako se razveo od prve supruge, a prije je na toj adresi živio njegov otac. Njemu je, kaže, jasno da je pravno situacija potpuno čista i da zakon nije na njegovoj strani, ali ne može prihvatiti da ga na ulicu izbacuje – Crkva.
– Uče nas i propovijedaju da su oni naši pastiri, a mi njihovo stado. Koliko ja znam, svaka bi ovca trebala imati svoj tor i štalu, a oni mene izbacuju na ulicu. Da mogu raditi, bilo bi drukčije. Ali, ne mogu. Radio sam kao pitur i prije pet godina pao s devet metara visoke skele. Bio sam u komi 18 dana. Dijagnosticirali su mi epilepsiju i PTSP, ali nisam se dao. Lani sam ponovno pokušao raditi, ponovno pao i ozlijedio kralježnicu. Od čega ću plaćati podstanarstvo? – pita Grgec, dodajući kako ni sam ne zna kamo će.
Otac mu živi u jednosobnom stanu, buduća supruga sa svojim roditeljima, a stvari iz stana odnio je kod nekoliko prijatelja. Kaže kako mu iz Nadbiskupije ne odgovaraju.
– Što da napravim? Da uzmem hrvatsku zastavu i objesim se? Hoće li mi u tom slučaju besplatno reći misu ili će i to naplatiti…
